U predstavi "Svećenik krvave haljine" igrao je glavnog negativca. Ubio je zaručnika djevojke u koju je bio zaljubljen i to priznao svećeniku na ispovijedi. Za tajnu se saznalo, negativac se pokajao i završio na vješalu. "U životu nisam takav, to je bila samo uloga", smije se Karlo Horvat, učenik sa završenim trećim razredom Gimnazije Daruvar i predsjednik Nacionalnog vijeća učenika, krovnog tijela koje predstavlja interese školaraca u Hrvatskoj.
Dijelom zahvaljujući igrokazima u kojima aktivno sudjeluje kroz dramsku školsku grupu od petog razreda osnovne škole, Karlo Horvat nije imao straha izaći pred 40 tisuća ljudi okupljenih 1. lipnja na glavnom zagrebačkom trgu i održati govor poručujući političkim elitama: Maknite šape s reforme obrazovanja! "Govoriti pred velikom masom nakon svih igrokaza danas mi je jednostavno", objašnjava i ozbiljnim tonom dodaje: "Treba imati petlje baviti se ovim čime se ja bavim."
U učeničkom županijskom predstavništvu je od osmog razreda osnovne škole, potaknut nagomilanim problemima u sustavu obrazovanja. Skida, kaže, kapu svojim kolegama u Nacionalnom vijeću koji se bore za prava učenika. To nije lako, pogotovo sada. Gledati kako propada reforma koja je trebala unaprijediti zastarjeli sustav obrazovanja. Na zagrebačkom Trgu bana Jelačića Karlo je održao govor snažne poruke potpori reformi.
"Ja sam učenik Karlo i, molim vas, nemojte me tjerati iz moje zemlje", započeo je retorikom i držanjem odrasle osobe. Karlo je ovih dana navršio 18 godina. "Sad ću moći na izbore", smije se opet.
"Znam da izgledam odraslije. Još dok sam kao šesnaestogodišnjak sretao nepoznate i upuštao se s njima u razgovor, dali bi mi redom preko 20. Tako je i danas, pa me to malo rastuži. Volio bih uvijek biti jako mlad. Ozbiljnije djelujem vjerojatno zbog svog govorništva i nastojanja da uvijek budem parlamentaran, kulturan, ne prekidam i uvažavam tuđa mišljenja. Ta moja elokventnost, koju ljudi spominju, pridonosi tomu da me smatraju zrelijim. Ali i odrastam u takvom okruženju, i što se obitelji tiče, i kvalitete škole", priča Karlo.
Elokvencija
Živi u Daruvaru s majkom medicinskom sestrom, bakom trgovkinjom po struci zaposlenom na mjestu školske čistačice te djedom školskim domarom. Čini se da je u posljednjem ključ Karlove ozbiljnosti i elokventnosti.
"Djed Zvonko je izuzetno elokventna osoba i od njega sam izgleda naslijedio gene. Drugih 50 posto stekao sam baveći se dramskim radom", procjenjuje. A politika, odakle interes za nju? "Opet djed Zvonko", odgovara. "S djedom redovito komentiram politička zbivanja, pratimo to zajedno. Da nije tako, bilo bi mi sve to dosadno, ne bih imao s kim polemizirati. Djed je danas ponosan na svog unuka, pruža mi beskrajnu podršku, kao uostalom i majka i baka. Bez njih ne bi bilo ništa od svega ovoga."
Za Karla politika je koliko privlačna, toliko i sekundarna stvar u životu. "Obrazovanje je puno važnije. Imamo svakakvih političara u Saboru. Ono što ne bih volio nikada u životu jest biti neobrazovan, neparlamentaran i nekulturan političar. Nažalost, Sabor je pun takvih", kritizira i čvrsto dodaje: "Nisam član nijedne stranke, niti sam član ijednog stranačkog podmlatka. Ali, politiku aktivno pratim. Zašto? Zanima me stanje u državi, zanima me vlastita budućnost, budućnost moje djece. Zato pratim politiku. I zato što smatram da je ona važan dio našeg života koji uvelike određuje razvoj države i budućnosti."
I, što onda kaže na sadašnje stanje? "Ono što jest činjenica, u Hrvatskoj jedino HDZ i SDP mogu voditi državu. Način na koji i jedni i drugi to rade nije dobar jer nije polučio prave rezultate", odgovara. Najviše im zamjera što nisu iskoristili sve potencijale ove države, a najvažniji od njih su po Karlu sigurno mladi koji masovno odlaze iz zemlje. Zato on u politici čeka treći put.
"Kad bi postojala treća opcija koja je kvalitetna, vidio bih se u njoj. Jedno je sigurno, dok sam učenik, neću se baviti politikom. Poslije ćemo vidjeti, ne zatvaram vrata."
Reforma
Vješt govornik nije se još odlučio što će studirati, no jasno je da se vidi u društveno-humanističkim znanostima prije nego u primjerice STEM-u (science, technology, engineering i mathematics). Iz matematike i biologije ima četvorke, ostalo su petice. Nije, kaže, da mu matematika i biologija ne idu, nego nema pet. Slaže se s tezom da će mladi koji se opredijele za STEM područje vjerojatno imati svjetliju budućnost nego društvenjaci, no po Karlu, svaki izvrsni student može naći posao.
Je li kurikularna reforma, po njemu, mrtva? "Djelomično da", kaže. "Sumnjam da je itko u ovoj državi spreman s toliko entuzijazma, dobre volje, dobrovoljnih radnih sati dati za ovu stvar kao Boris i ostali u skupini. Za činjenicu da su volontirali treba im skinuti kapu. Svaka čast i ostalim znanstvenicima u Hrvatskoj, no ne vjerujem da će se netko s tolikom snagom i entuzijazmom uhvatiti ukoštac s reformom kao dosadašnja ekspertna radna skupina."
A ono je još prilikom osnivanja u mandatu ministra Dragana Primorca zacrtalo određene ciljeve. Nazvali su ih tada Političkom platformom Nacionalnog vijeća. Ona je ukratko sljedeća: obavezna srednja škola, informatika obavezan predmet, besplatni udžbenici… "Koncept u kojem učenici srednjih škola biraju koje će predmete i na kojoj razini (višoj ili nižoj) slušati bio bi pravo osvježenje od enciklopedijskog znanja i svaštarenja. Kako bilo, ima svojih prednosti i nedostataka. Učenici mogu sami procijeniti koliko žele znati. Međutim, valja voditi računa o razmjeru mogućnosti i opterećenja poticanju ambicioznosti (ne pasivnosti i zadovoljavanja prolaznom ocjenom) i tretiranja gimnazija kao superiornijih škola strukovnima i umjetničkima", jedan je od ulomaka iz Pamfleta Vijeća pisan više godina prije početka rada na ideji kurikularne reforme.
U istoj je programskoj osnovi Vijeće napisalo i sljedeće: "Porast prekomjerne težine, koji nas je svrstao među deset najdebljih europskih naroda, zahtijeva primjerenu reakciju. Tražimo osnaženje sustava školskog sporta i nastave tjelesnog odgoja, kao predmeta koji je ozbiljno degradiran."
"Politička platforma napravljena je davno, no i dalje se zalažemo za na primjer obaveznu informatiku i besplatne udžbenike. Znate, idealna škola ne postoji, ona je utopija kao što je u socijalizmu utopija bila idealno društvo. No, važno je uvijek težiti boljem, a činjenica je da nama treba bolje, modernije školstvo. Treba mijenjati metode rada s učenicima, djeca trebaju učiti misliti svojom glavom, ne trebaju toliko bubati. Treba nas učiti smislenoj i konstruktivnoj raspravi, treba mijenjati kurikulume…" nabraja Karlo, priznajući razočaranost ministrom Šustarom.
Ministar
Dosad je predstavnike Vijeća učenika barem kurtoazno na sastanku upoznao svaki bivši ministar. Šustara su više puta zvali na sastanak i sjednice, obećao je, ali na koncu i otkazao zbog obveza. Zadnji put kad su ga pozvali na sjednicu Nacionalnog vijeća, potvrdio je dolazak, a potom se ispričao obvezom odlaska u MUP. "Time je pokazao koliko ga ne zanimaju učenici i njihovi stavovi. Kao najveće predstavničko tijelo učenika smatramo takvo ponašanje vrlo neodgovornim", kritizira predsjednik koji pak sebe doživljava prvenstveno – mladim. Potom, reda, entuzijastičnim, usuđuje se reći hrabrim, upornim i dobronamjernim.
A kako doživljavaju njega, upitali smo ravnateljicu Gimnazije Daruvar Romanu Bakarić i Karlovu razrednicu Ninu Tuček.
"Karlo je k nama došao s rejtingom govornika. Kod nas je treću godinu, to je učenik koji je vrlo elokventan, voli govoriti, ali i slušati, nema strah koji učenici uobičajeno u toj dobi imaju od javnog govorenja", kaže ravnateljica Bakarić.
Dodaje da Karlo o političkoj situaciji zna puno više od prosječnog srednjoškolca, često polemizira o političkom životu, obrazovanju, položaju učenika, o pravima i obvezama. Ravnateljica voli kad takav učenik navrati do nje na razgovor, poprilično je, kaže, zanimljiv sugovornik, na razini odrasle osobe. "Nema puno takvih. Radim 19 godina i nisam upoznala nekoga poput Karla Horvata", kaže ravnateljica.
Ako se ne slaže s profesorom, Karlo će to i reći, ali uvijek naoružan argumentima. Spreman je na prihvaćanje tuđih stavova, pa i na ispriku i samopropitivanje. Ravnateljica prati njegove nastupe u javnosti. Karlo je, naime, gostovao u televizijskim i radijskim emisijama.
U nedavnoj problematičnoj situaciji s proračunskim sredstvima za učenički prijevoz, istoga je dana gostovao na Dnevniku. Ravnateljicu zato i nije previše iznenadilo kada joj je najavio da će biti govornik na zagrebačkom glavnome trgu i poduprijeti kurikularnu reformu. Slala mu je SMS-om rečenice podrške.
Sportovi
"Mislim da svoj posao radi kako treba", zaključuje Romana Bakarić.
Da ne bi bilo loše imati više ovakvih učenika, slaže se i Nina Tuček. Karlova razrednica o poznatom učeniku također ima dobro mišljenje. On se bavi svojim idealima, bori se za pravdu i prava učenika. "Po meni, to su sasvim dobri razlozi i zato ga podržavam", kaže Tuček.
Karlo Horvat u slobodno vrijeme bavi se sportom, okušao se u višegodišnjem bavljenju nogometom, tenisom i odbojkom. Sport je, smatra, potreban mladim osobama da ne bi zakržljale.
"Počeo sam se baviti raznim sportovima, ne zato da bih u nečemu uspio, nego zato da kad odem na fakultet mogu rekreativno s kolegama igrati bilo koji", objašnjava.
Paralelno volontira u udruzi Impress Daruvar, koja se zalaže za promicanje pozitivne afirmacije mladih u društvu, a ujedno potiče neformalno obrazovanje. U trenutku pisanja ovoga teksta (zadnji dan školske godine) istekao mu je dvogodišnji mandat na mjestu predsjednika Nacionalnog vijeća. Kaže da razmišlja o još jednoj kandidaturi na isto mjesto i nada se da će imati šansu zbog svog iskustva.