Europa je kolijevka automobilskog užitka, ali posljednjih godina njene ceste postaju sve tiše i sterilnije. Auto više nije stvar dizajna ili brzine već regulatorne neumoljivosti. Zakoni o emisijama i sigurnosti sustavno uklanjaju sportske automobile s naših cesta, a da je šteta ogromna potvrđuje i nedavna odluka Honde da u Europi ukine Civic Type R, pod izlikom „usklađenosti s europskim zakonodavstvom“. Također, Ford je ovih dana prestao primati narudžbe za zabavni Focus ST, koji neće dobiti nasljednika.
U opasnosti su i manji zabavni automobili poput Toyote GR Yaris. Regulacije ne gledaju relativnu štetnost unutar usporedive mase vozila, već stavljaju sve pod jedinstveni kišobran, pa po njima ispada da je ovaj mali automobil veći ekološki problem od električne G-klase, monstruma koji ima više od tri tone te troši ogromne količine resursa i proizvodi ogromne količine CO2 prilikom proizvodnje.
I brojne druge legende su također ugrožene ili izbrisane. Mazda MX‐5 izgubila je dvolitreni motor, Golf GTI je preko noći ostao bez ručnog mjenjača, Porsche 718 Cayman i Boxster povučeni su zbog novih zakona o kibernetičkoj sigurnosti. Toyota‐in GR86 i Subaru BRZ ukinuti su zbog standarda GSR2...
Zakonodavci su zamijenili „zabavu u vožnji“ s CO2 tablicama. Zbog toga proizvođači sve više razvijaju ono što kupce zabavnih auta ne zanima, plug‐in hibride ili isključivo električne verzije sportskih modela. Kako to može završiti pokazuje premjer Mercedes‐AMG C63 koji je dobio moćni hibridni sustav zbog kompromisa, a ne vozačke filozofije. I potpuno podbacio, jer je interes kupaca izuzetno loš.
Nisu svi sportski automobili ekološki monstrumi. Ali zakoni ne prave razliku. Oni gledaju snagu, masu i generički parametar CO2, ne uzimajući u obzir užitak koji takav automobil može donijeti.
U zakonskom smislu, EU za proizvođače postavlja rigidan cilj flote od 93,6 g/km do 2027. godine i 49,5 g/km do 2030. godine. Kazne su drakonske, 95 eura po svakom gramu prekoračenja, po automobilu. Globalni mediji procjenjuju da bi europski proizvođači mogli zbog toga platiti do 15 milijardi eura kazni godišnje. Rješenje proizvođača za taj problem je ono što sada imamo: digitalizacija, elektrifikacija i unifikacija linija.
Za razliku od Europske unije, gdje strogi propisi nemilosrdno gase sportske automobile, zakonodavci u Sjedinjenim Američkim Državama i Aziji pokazali su više razuma i fleksibilnosti. U SAD-u se i dalje mogu kupiti V8 monstrumi poput Dodge Challengera Hellcat ili Ford Mustanga GT, jer su njihovi propisi daleko manje rigorozni. Japan, iako poznat po malim i štedljivim Kei autima, ne sputava specijalizirane sportske modele poput GR86 ili Nissana Z, dok Južna Koreja potiče elektrifikaciju bez represije nad niskoseriijskim sportskim vozilima. Usporedbe radi, Europa ne samo da pojedinačno kažnjava svaki automobil koji odstupa, već nameće i dodatne zahtjeve za sigurnosne i digitalne sustave, što gotovo onemogućuje isplativu proizvodnju "analognog automobila" za užitak. U tom kontekstu, pitanje nije samo "kamo idemo", već i tko će još moći ili htjeti voziti.
Komentari
0