U nastojanju da automobil postane čudan križanac između računala, mobitela, diskoteke, lounge bara i igraonice na kotačima proizvođači neprestano smišljaju nove tehnološke ideje. A to se događa toliko brzo da homologacijska pravila i prometni zakoni u mnogim državama ne stignu pratiti napredak. U nastavku ćemo se osvrnuti na neke od novijih ideja automobilske industrije koje su toliko napredne, a često i potpuno nepotrebne, da su automobili s njima u velikom dijelu svijeta potpuno ilegalni za cestovnu vožnju.
Kamere umjesto retrovizora
Da bi poboljšali aerodinamički koeficijent mnogi proizvođači u posljednje vrijeme vanjske retrovizore zamjenjuju s kamerama, posebice na električnim autima. Neki čak i uvode digitalni unutarnji retrovizor kako bi vozač imao bolji pregled situacije straga jer je preglednost iz vozila s klasičnim retrovizorom iz automobila loša.
I dok su takva rješenja potpuno legalna i dozvoljena u EU, Kini i Japanu, u Rusiji nije moguće registrirati auto (ni kamion) koji nema klasične retrovizore. Uređaji za "indirektno gledanje unatrag" zabranjeni su i nekim saveznim državama u SAD-u.
Auto koji mijenja boje
BMW je 2022. godine predstavio iX koji je mogao mijenjati boju. Auto se pritiskom na tipku moglo "prebojati" bijele u sivu ili crnu i obrnuto. BMW je za svoj automobil iskoristio tehnologiju sličnu tehnologiji izrade zaslona na čitačima elektronskih knjiga. Boja se mijenja zbog kretanja čestica pigmenta unutar mikrokapsula. Štoviše, osobitost ovakve "elektroničke tinte" je da nakon isključivanja napona čestice pigmenta ne mijenjaju svoj položaj, odnosno slika (u slučaju automobila, njegova boja) ostaje ista. Ovo je, naravno, zanimljivo, ali preskupo i nepraktično pa nikada nije zaživjelo i u serijskoj proizvodnji.
I Toyota je pokušala s promjenom boje, no uz drugu tehnologiju. Toyotini stručnjaci su izumili boju koja se mijenja pod utjecajem topline i svjetlosti. Automobil ne možete "prebojati" pritiskom na tipku u unutrašnjosti već mora ući u posebnu komoru da bi se to dogodilo. Teoretski, vlasnik bi to mogao učiniti u servisu, a nakon toga se boja ne bi mijenjala do ponovnog ulaska u komoru. Zvuči kao odlična ideja, brža i jeftinija od lakiranja cijelog auta. No, kao i kod BMW-a, sve to je ostalo na razini patenta.
Auto koji mijenja boje čini se kao ideja koja bi se sigurno svidjela kupcima, pa smo uvjereni da će auto industrija nastaviti s razvojem ove funkcije. Jednom će i uspjeti, a tada bi se trebali promijeniti homologacijski uvjeti i zakonodavstvo diljem svijeta jer boja je u prometnim dozvolama fiksna kategorija koju nije dozvoljeno mijenjati bez prijave i unošenja izmjena u bazu i prometnu dozvolu.
Auto kao emotikon na kotačima
Svjetla su danas mnogo "labavija kategorija" nego što su bila prije desetak, dvadesetak godina. To vam je jasno kada pogledate nove i aute na cestama s ogromnim svjetlosnim trakama i "potpisima" koji svijetle kao božićno drvce. Neki proizvođači su već otišli toliko daleko da se na njihovim autima mogu mijenjati svjetlosni potpisi. Sve je to legalno u EU, no u nekim drugim državama je zabranjeno ili prilično "granično".
Ono što nije dozvoljeno gotovo nigdje, (osim u Kini) su emotikoni kojima vozač može signalizirati nešto drugima s pomoću svjetlosnog zaslona na prednjem ili stražnjem dijelu automobila. Na tu ideju je već odavno došla Honda, no nisu je prenijeli u seriju.
Zato su to napravili Kinezi čiji model Exeed Sterra ET ima zaslone ispod prednjih svjetala na kojim se mogu pokazivati razne informacije.
Tu je i Baojun Yep, u kojem se slika bilo koje boje može prikazati na stražnjem dijelu auta. Pitanje je hoće li se, kako će proizvođači sve više prihvaćati ovu, po našem mišljenju potpuno nepotrebnu, funkciju tome prilagoditi i zakonodavstva država diljem svijeta.
Svjetla koja projiciraju slike na cestu
Mercedes-Maybach S-klase ima digitalna prednja svjetla od kojih svako ima ugrađeno 1,3 milijuna mikroogledala. Procesor podataka prima signale od kamera i radara i procjenjuje okolno okruženje, neprestano prilagođavajući prednja svjetla za pravilnu raspodjelu svjetla. Tu nije ništa sporno, no ova svjetla mogu istodobno projicirati simbole i slike izravno na cestu.
Na primjer, prednja svjetla mogu projicirati upozorenje na pješake, poledicu na cesti, upozorenje na sudar, za držanje trake, prometne znakove... Iako se čini kao zgodna ideja koja može biti korisna, Amerikanci uglavnom ne smiju voziti auto s ovakvom funkcijom. U većini saveznih država SAD-a to je još uvijek nelegalno. U EU je dozvoljeno.
Steer-by-wire tehnologija
Već nekoliko desetljeća proizvođači se trude razviti tehnologiju upravljanja automobilom bez mehaničke veze između volana i kotača. Godine 2013. Infiniti je za Q50 razvio prvu modernu inačicu te tehnologije, a najaktualniji primjer za implementaciju steer-by-wire tehnologije je aktualni Lexus RZ 450e. Na uvođenju ove tehnologije u seriju rade i druge tvrtke te to sada postaje vrlo "moderno".
No zašto proizvođači inzistiraju na ovoj tehnologiji? S jedne strane, to je razumljivo jer sustav omogućuje slobodniju implementaciju funkcija autopilota, uz povećanje udobnosti jer se neravnine na cesti ne prenose na upravljač. Ipak, budućnost ovakvih automobila još uvijek je upitna jer su u većini država svijeta automobili koji nemaju mehaničku vezu upravljača s kotačima zbog sigurnosnih razloga zabranjeni. Stoga, proizvođači još uvijek koriste rezervnu mehaničku kontrolu kako bi minimizirali rizik. Pa, to uvelike smanjuje smisao steer-by-wire sustava jer se veliki dio prednosti ovog sustava temelji upravo na nepostojanju bilo kakve mehaničke veze između kotača i upravljača.
Vjetrobran kao ekran
Svi dobro znamo da je zbog razloga vidljivosti zabranjeno previše zatamniti vjetrobransko staklo ili ga pak prelijepiti naljepnicama koje bi ograničavale vidljivost. Također je nedozvoljeno unutar automobila na vjetrobran instalirati stvari koje bi ograničavale vidljivost. No u vrijeme opće digitalizacije došli smo do toga da samo vjetrobransko staklo samo staklo može ometati pogled.
Nedavno je Alfonso Albaisa, Nissanov glavni dizajner, rekao da budućnost nisu novi ekrani ili čak ekrani uopće, već jedan ogromni ekran koji je ujedno i vjetrobran. Prema njegovim riječima, sve je to posljedica činjenice da ljudi stalno traže zanimljiv sadržaj, a više nema dovoljno ekrana da ga prikaže. Albaisa pritom priznaje da je glavna poteškoća upravo sigurnost koju je teško postići s ekranom koji prekriva cijeli vjetrobran i zakonodavstvo koje to ne dopušta.
No nešto slično već imamo, a to su head-up sustavi projekcije koji staklo prekrivaju raznim informacijama. Tu ne mislimo na klasične head-up zaslone s minimalnom količinom informacija koji su stvarno korisni i maksimalno sigurni već sve češće integriranje funkcija takozvane proširene stvarnosti u head-up zaslone. Primjerice Mercedes-Benz S-klasa sa svojim sustavom projekcije, koji na vjetrobranskom staklu crta trodimenzionalne slike proširene stvarnosti za potrebe navigacije i upozoravanja. To može biti korisno, ali neke vozače i jako ometa. Iako su ovakvi HUD sustavi potpuno legalni, bilo bi dobro da proizvođači više ne pretjeruju s njima, jer na kraju ćemo na staklu imati toliko informacija da će nas one više ometati nego nam pomagati.