Urednik Dobre hrane, Gordan Zečić, posjetio je Bangkok i napisao šest priča koje tvore zanimljiv gastroputopis. Prvu priču posvetio je Jay Fai, kulinarskoj senzaciji koju posjećuju gosti iz cijelog svijeta, a u drugom nastavku otkrio je skromni štand u koji tajlandska princeza šalje limuzinu zbog njihovih ribljih kuglica.
U modernoj vili usred tropskog vrta, u centru Bangkoka, blizanci Mathias i Thomas Sühring od 2016. vode svoj restoran koji danas nosi dvije Michelinove zvjezdice. Kroz sjećanja na obiteljske objede, interpretiraju tradicionalnu njemačku kuhinju na moderan, često za njemačke pojmove i provokativan način, kreirajući uzorna mala jela koja oduševljavaju i domaću publiku. Bili smo, naime, jedini Europljani među gostima, većinom imućnim Tajlanđanima, uz ponekog Kineza i jedan japanski par, barem koliko smo mogli vidjeti. Jer Sühring je poput velike obiteljske kuće, razveden na četiri blagovaonice različitih ugođaja - sve su prostorije jednostavno i ukusno uređene. Da nas se opet pita, odabrali bismo istu - sjedili smo za zajedničkim stolom u ostakljenoj blagovaonici okruženoj zelenilom. Sühring je, očito, vrlo uspješan, a njegov se uspjeh, uz precizno kuhanje i korištenje namirnica iz svoje kulture, temelji i na tome što azijskoj publici donosi dašak europskog luksuza i suzdržane otmjenosti. Ali, Sühring nipošto nije dekadentan.
Braća Thomas i Mathias vrlo se nadahnuto poigravaju okusima djetinjstva podižući ih, i okusno i estetski, na visoku razinu, uz duhovite intervencije. Već prva jela, haringa s heljdom, ikrom štuke i porilukom, ili pastrva s jabukom, hrenom i koprom, jasno da ju na znanje da će tajlandski utjecaj biti minimalan, osim kad je riječ o lokalno uzgojenim namirnicama - poriluk, naime, raste i na Tajlandu.
Meni mijenjaju svaka dva do tri mjeseca, vodeći se sezonom, što god to značilo - jer na Tajlandu je tih posljednjih dana travnja bilo najvruće ljeto. No, recimo da sezonu prate prema srednjoeuropskom vremenu. Pa je tako na meniju bilo i smrčaka, mladog graška, bijelih i zelenih šparoga, ali i crnog tartufa, koji stvarno obilno ribaju na - spätzle. Dva jela braće Sühring stižu za stol djetinje nostalgično upakirana: Berliner Currywurst i “Enleta” s pačjom jetrom, inspirirana popularnom napolitankom s kremom od lješnjaka “Hanuta” (EntenLeberTafel/HasselNussTafel), uz koju poslužuju čašu octa od marelice, mekana i duboka okusa.
Sva ostala su perfektne, visoko estetizirane minijature s eksplozijama okusa. Posljednje, “glavno” jelo prije deserta bilo je “božićni ručak” Sühringovih, mađarska patka odležana 10 dana i dimljena na sijenu, perfektnog omjera masnoće i hrskavosti. Od deset vina u pairingu, sedam je, naravno bilo njemačkih, uz jedno austrijsko i dva francuska, a opcionalno su se posluživale i domaće kombuche i fermentirani sokovi. A uz deserte poslužen je čak i jajčani liker (“eier konjak”). Braća Sühring u svome restoranu zorno pokazuju da fine dining, koji prečesto ima tendenciju dramatične serioznosti, nije nužno ozbiljna stvar, nego da može biti i vrlo zabavan. I zaigran i elegantan u isto vrijeme.
Ovu i druge priče iz Bangkoka čitajte u novom broju magazina Dobra hrana, uz koji svim čitateljima darujemo i Quick and Easy Kotanyi začinske mješavine!
