Tjestenina carbonara jedno je od najjednostavnijih, a omiljenih jela. Priprema traje tek 15-ak minuta, a potrebno je samo nekoliko sastojaka: guanciale, jaja, ribani sir i svježe mljeveni papar. Iako je ovo jelo zaista jednostavno za pripremu, njegova je povijest ipak nešto kompliciranija.
Napravite carbonaru kao iz najboljeg talijanskog restorana i izbjegnite ovu klasičnu pogrešku!
Iako carbonaru svi neizbježno vežu uz Italiju, prema jednoj kontroverznoj teoriji, to jelo možda ipak nije isključivo talijansko, već bi korijene moglo imati u SAD-u. Naime, na kraju Drugog svjetskog rata, američki su vojnici stigli u Italiju noseći slaninu i jaja u prahu, a ti su sastojci kasnije spojeni s lokalnom tradicijom tjestenine te je tako carbonara navodno korijene povukla iz SAD-a. Takvu teoriju podržava i kulturni povjesničar Alberto Grandi, profesor na Sveučilištu u Parmi:
- Ovo je očito američko jelo - tipičan američki doručak s dodatkom tjestenine, kaže.
Zaista je točno i da se prvi tiskani recept za carbonaru nije pojavio u Italiji, već 1952. godine u Chicagu. Dvije godine kasnije, to se jelo pojavilo u Italiji u restoranu La Cucina Italiana, a oni su čak predložili korištenje švicarskog sira Gruyère.
Mnoge Talijane ova teorija jako pogađa, no jedan neočekivani protuargument dolazi iz Nizozemske. Novinarka Janneke Vreugdenhil otkrila je novinsku kolumnu iz 1939. godine, godinama prije nego što su američke trupe stigle u Italiju. U toj se kolumni spominju špageti alla carbonara. Nizozemske novine De Koerier opisale su spor između dva vlasnika gostionice iz talijanske četvrti Trastevere: jedan je posluživao rižoto s kozicama, a drugi špagete ‘na ugljen‘, danas poznate kao carbonara.
Sam naziv potječe od riječi carbonara, što znači "trgovac ugljenom" ili "pekač ugljena". Neki vjeruju da su to jelo konzumirali radnici kojima je bio potreban obilan, brz obrok nakon dugih smjena u rudniku; drugi sugeriraju da je hrskava slanina nalikovala komadićima ugljena ili čađe.
Povjesničar Grandi tvrdi da povijesna dostupnost ključnih sastojaka poput guancialea, jaja u ovom obliku i parmezana, uz potpunu odsutnost recepta u suvremenim kuharicama, treba više od jedne reference u novinama.
Točno podrijetlo carbonare i dalje je nemoguće sa sigurnošću utvrditi. Međutim, u jednoj točki postoji jednoglasan dogovor: vrhnje ne pripada originalnom receptu, koliko god kremasto umak izgledao.
Napravili smo carbonaru s profesionalnim kuharom i testirali trik, rezultat je fantastičan
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....