Danas, 17. ožujka diljem svijeta toči se irsko pivo, nosi se zelena boja i, ako uvjeti i okolnosti dopuste, slavi se irska kultura uz pjesmu i ples. Proslava Dana sv. Patrika, odnosno St. Patrick's Day, tradicionalno se obilježava u gradovima u kojima postoje velike i dobro povezane irske zajednice, ponosne na zemlju iz koje potječu. Gastronomski gledano, uvijek je tijekom te proslave veći fokus na irskim proizvođačima piva, nego na hrani, no to ne znači da gozba izostane. Upravo suprotno, na taj bi se datum Irci odmorili od korizmenog posta i počastili bogatim jelima od povrća i mesa.
Iako ne biste to isprva rekli, prizori piva koje teče u potocima izvorno nisu dio irske tradicije. Štoviše, sve do 1970-ih na taj su dan pubovi u Irskoj bili zatvoreni. Ipak je riječ o crkvenom blagdanu na koji se obilježava smrt sv. Patrika čija je važnost za irski narod neporeciva. Upravo je sv. Patrik preobratio Irce na kršćanstvo, ni manje, ni više nego uz pomoć djeteline s tri lista. Ona je danas prepoznata kao simbol cijele države, a prema običaju bi je potapali u čaši viskija prije nego što bi ga ispili u čast zaštitnika cijelog naroda.
Za komercijalizaciju same proslave zaslužna je velika populacija irskih imigranata u SAD-u, koja je slavila svoje zajedništvo i prisjećala se domovine iz koje su emigrirali u potrazi za boljim životom. Takva vesela druženja u pubovima s kraja 18. stoljeća s vremenom su se prelila na ulice pa su krajem 19. stoljeća gradovi poput Bostona, New Yorka i Chicaga održavali slavlja i parade posvećene obilježavanju tog dana. Globalni fenomen ovog slavlja zanimljiv je jer je jedan od rijetkih slučajeva da se na raznim krajevima svijeta slavi nacionalni blagdan jedne specifične države.
Danas se on slavi i u Hrvatskoj, bilo u irskim pubovima ili u službenoj organizaciji Veleposlanstva Irske u svrhu promicanja irske kulture. Među Ircima koji već godinama žive u našoj zemlji je i Stephen Breslin, koji redovito surađuje s Veleposlanstvom u pripremi raznih zbivanja. Tako je prije dvije godine sudjelovao u planiranju proslave Dana svetog Patrika, koja je zbog pandemije ipak otkazana. U skladu s epidemiološkim uvjetima, ove godine planiraju samo manji kulinarski događaj zatvoren za javnost, ali je Breslin zato rado s nama popričao o običajima i specijalitetima koji se na taj dan znaju naći na irskim stolovima.
- Većina ljudi to danas više ne radi, no tradicionalno bi se na Dan sv. Patrika ujutro prvo išlo na misu. Ljudi bi uvijek u zapećku nosili svježu djetelinu s tri lista, što je bilo osobito dirljivo vidjeti. Nakon mise vratili bi se kući na bogati doručak - ispričao nam je te dodao da bi se na stolu našle krvavice, kobasice od svinjetine, masti, kruha, zobene kaše i začina, razni mesni naresci, gljive, grah...
- Svake godine u pubu Sheridan's u Savskoj vlasnik organizira tradicionalni doručak za irsku zajednicu u Hrvatskoj, s hranom koju dobavi iz Irske jer se gotovo ništa ne može naći u ovdašnjim dućanima - opisao je Breslin gozbu koja ne može proći bez pravog irskog viskija i dodao: - Moj poznanik Irac jednom prilikom obratio se lokalnom mesaru u nadi da će mu pripremiti irsku kobasicu, no kada je čuo da prema receptu u nju ide i bjelanjak, mesar se ogradio da se ipak ne usudi u to upustiti - prisjetio se.
Nakon cijelog dana obitelj bi se okupila na svečanoj večeri poslije koje bi uslijedio nastavak slavlja: - Večera bi najčešće uključivala janjeće pečenje jer je to posebniji i skuplji komad mesa i ne jede se baš svakodnevno. Naravno, tu je i odlazak u mjesto na festival, paradu, druženje s ljudima, koje bi završilo u pubu gdje bi obavezno svirala irska muzika bez koje to ne bi bila proslava Dana sv. Patrika - opisao je.
Različiti gulaši i variva prva su pomisao koja se javlja pri spomenu na tradicionalna jela povezana s Irskom. Pravi irski lonac (engl. Irish stew) priprema se od janjetine i, objašnjava nam Breslin koji je po zanimanju kuhar, nalik je kalji s naših prostora, samo što je ovdje riječ o sporo kuhanoj janjetini s povrćem, ali bez kupusa.
- To je seljačka hrana, ukusno i toplo jelo, koje je u većini irskih kućanstava bilo na jelovniku jednom tjedno - istaknuo je. Važnost tog jela ovjekovječena je čak i na državnoj poštanskoj markici još 2005. godine, kao i značaj irskih kamenica: - Na sjeverozapadu Irske riba i morski plodovi su osobito važni. Osim farmi dagnji, na obali se nalaze i neke od najboljih kamenica na svijetu. Obitelji koje žive uz obalu često za proslavu jedu dimljenog lososa ili razne riblje juhe (engl. chowders). Kamenice nisu više tako često na meniju, nego ih se češće jede u restoranima, izdvojile su se na neki način iz tradicije - dodao je.
Jedna od čestih zabluda o irskoj hrani jest da se na Dan sv. Patrika jede usoljena govedina s kupusom. Naime, to je tradicija američkih Iraca, dok se u Irskoj s kupusom jede kuhani svinjski kare (engl. boiled bacon). Nekada je Irska bila slavna po usoljenoj govedini koju je proizvodila za izvoz u ostatak Europe i britanske kolonije, no uvijek je bila preskupa da bi je Irci i sami jeli. Tek su je imigranti u SAD-u počeli jesti jer su si je napokon mogli priuštiti pa se uvriježila kao jelo za proslavu. U domovini, pak, Irci uvijek radije jedu svinjetinu.
- Tijekom svog odrastanja možda sam samo dva puta jeo usoljenu govedinu. Umjesto toga, poslužili bismo svinjetinu koja se prvo soli i konzervira, a zatim se prije pripreme jela natapa u vodi. Nakon toga bismo meso ispekli u pećnici s medom i klinčićima. Kupus bi se kuhao u vodi u kojoj se svinjetina natapala, čime bi se proželi okusi. Sve bi se na kraju prelilo bijelim bešamel umakom s usitnjenim peršinom jer bi on uravnotežio sol u jelu - prisjetio se Breslin jela svoga djetinjstva.
Wow: Sline cure za sočnim pudingu od kruha, maslaca i đumbira po receptu Sandre Rončević
