Juraj Sladić vjerojatno je najmlađi vinar iz ovog dijela svijeta koji se već u četvrtoj godini postojanja brenda može pohvaliti s dva najuglednija svjetska zlata. I to za dva različita proizvoda: Decanter je naime u rujnu 2020. godine zlatnu medalju dodijelio babiću The Dalmatian Dog 2016. i Pošipu 2019. o čemu smo već pisali.
Takav međunarodni uspjeh instantno je pozicionirao vinariju Testament kao važnog igrača čija vina treba imati na oku. Dobra hrana je među prvima imala prilike probati Testamentov Tribidrag 2018. koji će se ovih dana naći na tržištu. Imali smo prilike probati gotovo sve etikete iz Testamentove proizvodnje, a novi Tribidrag je doista nešto posebno.
Konkretan i s okusom koji podsjeća na zagasiti džem od šljiva. Očito Tribidrag nije osvojio samo Dobru hranu, jer je na International Wine Challengeu u Londonu osvojio srebrnu medalju. Ne bismo ga preporučili za pijuckanje za ovih ljetnih vrućina jer je moćnog okusa, a s 14,5% alkohola i prevrtljiv. Tribidrag ipak može prijati u ljetnim mjesecima za iznenadnog ljetnog pljuska koji promatrate s natkrivene terase i zavijeni u laganu deku. Budući da se radi o kompleksnom vinu, punog tijela, rubinsko-crvene boje i potencijalom odležavanja desetak godina, Tribidrag ćete stići na vrijeme otvoriti i u zimskim mjesecima uz pucketanje vatre i porciju pečenih kestena ili dobru tamnu čokoladu. Od konkretnijih jela dobro će se slagati uz gulaše, divljač ili pašticadu te zrele sireve.
Ova Testamentova perjanica proizvedena je u limitiranoj količini od samo 600 boca, a najbolje ga je poslužiti na temperaturi od 16°C. Iz vinarije poručuju kako će cijena biti oko 250 kuna.
Vino se ističe i simpatičnom etiketom s natpisom koji oponaša rukom pisana velika crvena slova „TRIBIDRAG IS THE ORIGINAL ZINFANDEL“ i sa skicom DNK lanca podsjeća još jednom na prijelomno otkriće koje je pokazalo da je svjetski poznata sorta zinfandel, zapravo, naša autohtona sorta tribidrag. Tim istraživanjem misterij je riješen - tribidrag je stoljećima bio vodeća crna sorta južnog i srednjeg dalmatinskog primorja pod tim imenom, a crnogorskog pod imenom kratošija, i u najužem je srodstvu s današnje dvije vodeće crne sorte Hrvatske i Crne Gore, plavcem malim i vrancem. Otkriće je snažno odjeknulo i potaknulo entuzijazam brojnih vinara, a rezultat je bio da od svega nekoliko desetaka loza pronađenih u starim vinogradima u samo deset godina broj naraste na 350.000 komada zasađenih na oko 50 hektara diljem Dalmacije kako stoji u tekstu Saše Špiranec u kojem možete pročitati više o samom istraživanju.