"Poštovanje, pronašla sam vas preko Facebooka i rado bih naručila 1 kg pite krumpiruše", nedavno sam odaslala poruku putem WhatsAppa na broj koji sam pronašla na popularnoj grupi Virtualni zagrebački plac. Da bi ovdje moglo biti riječ o nečem dobrom upozorile su me brojne pohvale članova grupe koje su se nizale ispod fotografija pita malog obrta nazvanog Pepas. Već je za desetak minuta stigao odgovor pa je ubrzo postignut dogovor o dostavi sutradan u popodnevnim satima jer ih rade svježe svako jutro. Uz to su mi stigle i upute: pite su sirove, ali spremne za pečenje, mogu stajati 24 sata u hladnjaku, a ako ih ne namjeravam idući dan spremati, najbolje bi ih bilo smrznuti. Kad se zaželim fine domaće pite, moram ih peći na temperaturi između 180 i 200°C oko 35 minuta, a može i duže ako želim da budu posebno hrskave.
Idući dan primam poziv da pite uskoro stižu, pri čemu mi nasmijani dostavljač pojašnjava da ih, ako želim, mogu odmah ispeći u aluminijskoj posudi u kojoj se nalaze. Uslijedila je brza razmjena dobara (85 kuna odnosno današnjih 11,28 eura za kilogram krumpiruše) i uskoro sam bila u vlastitoj kuhinji, urednoj i bez ijedne uprljane posude. Ispod poklopca nalazili su se uredno složeni redovi pite krumpiruše koja se sjajila od ulja. Nije mi preostalo ništa drugo nego da upalim pećnicu. Već se za 15-ak minuta kuhinjom krenuo širiti fini miris krumpiruše, a za dodatnih pola sata bile su gotove, pečene baš po mom guštu. I oduševile su sve kojima sam ih tako vruće poslužila! Nije bilo dvojbe, ovaj se put recenzijama na društvenim mrežama moglo vjerovati.
Iza brenda Pepas stoje Matea Briški i njen suprug Petar Baronić, pri čemu je upravo on bio dobronamjerni dostavljač, dok je ona bila osoba odgovorna za slanje WhatsApp poruke sa svim uputama, kao i za izradu same pite. Zamolili smo je da nam pokaže kako razvlači tijesto za Pepas pite, što je pothvat s kojim se mnogi neće nikada uhvatiti u koštac.
Srdačna i nasmijana Matea dočekala nas je tijesta spremnog za razvlačenje, samo je bilo potrebno naribati Idared jabuke i zamiješati slani nadjev od sira. Pritom je bez zadrške odgovarala na sva naša pitanja, počevši od toga kako su odabrali naziv obrta: "Kći nam se zove Petra, a od milja je zovemo Pepa pa smo od toga došli do naziva Pepas", uz osmijeh nam je ispričala Matea u svom pogonu u zagrebačkim Dugavama u kojem posljednja dva mjeseca gotovo svaki dan razvlači tijesto. Upravo je mala Petra bila i razlog zašto su se Matea i njen suprug Petar upustili u otvaranje obrta jer je Matei, inače kuharici po struci, sezonski rad s malim djetetom postao nemoguća misija. Tražili su način da budu samostalni, a kada su shvatili da su upravo Mateine pite najtraženije jelo na obiteljskim proslavama, odlučili su riskirati i ponuditi ih tržištu. Nakon više od pet mjeseci potrage za pravim prostorom, ukazala se prilika na Dugavama koju su objeručki prihvatili i nisu se osvrnuli. Umjesto toga, Matea je zavrnula rukave i krenula mijesiti, a njen suprug je preuzeo na sebe i malu Petru i dostavu pita po gradu.
U dva mjeseca, koliko intenzivno rade, pokazalo se da su im najpopularnije slane pite: krumpiruša, zeljanica, sirnica i viška s inćunima, a dnevni prosjek im je oko deset kila raznih pita. Zbog dobrih reakcija Matea se nada da će potražnja polako narasti taman da prije ljeta zaposle dodatnu osobu koja će joj pomoći u pogonu. "Prve pite koje su otišle našim prijateljima i obitelji neusporedive su s ovima koje sad radim.
"Najveći izazov bio mi je savladati to tijesto koje mora biti meko kako bi ga se moglo razvući. Usto nisam htjela razvlačiti na ulju kao što se to kod nas voli raditi… Prave pite se razvlače na brašnu, pogotovo ako je riječ o bosanskoj piti koja se razvlači na pobrašnjenoj pamučnoj krpi. Iako nemam veze s Bosnom, volim jesti takve pite", objasnila nam je pa dodala: "Volim jako tanko razvući tijesto, a pritom ga samo odozgo premažem uljem jer se tako ljepše razvlači. Ako se slučajno podvuče, neće se zalijepiti. Probala sam kistom premazivati tijesto, ali previše se trgalo pa sve premazujem rukama tako da su moje pite doista u potpunosti ručno rađene. Također je bitno raditi pauze kod razvlačenja da se tijesto odmori i izgubi žilavost. To nisam na početku znala već sam htjela da bude što prije gotovo, ali sada radije radim polako", opisala je dok smo je promatrali kako na razvučeno tijesto stavlja prvi sloj sira tik uz rub stola, prebacuje preko njega tijesto koje je visilo sa strane stola i onda mirne ruke preko njega stavlja drugi sloj nadjeva… Uskoro se prebacila na drugi kraj stola, gdje je ponovila postupak s nadjevom pripremljenim od jabuka, šećera i cimeta, koji također nanosi vlastitim rukama kako bi lakše odmjerila količinu.
Sve voće i povrće koje koristi za nadjeve nabavlja od domaćih OPG-ova, a ostvarila je suradnju i s nekoliko zagrebačkih restorana koji njene pite stavljaju na jelovnik. Dok joj privatni kupci najčešće naručuju slane pite, restorani je traže pite koje poslužuju kao desert. Na pitanja o cijenama samo odmahuje rukom i napominje da je samo jednom radi njih naišla na kritiku, no također upozorava da sve radi ručno, za što je potrebno uložiti vrijeme, znanje i trud.
"Imam miješalicu za tijesto koju iz šale zovem Đurđa, a koristim je samo kada je stvarno velika gužva. Radije mijesim na ruke jer tako imam bolji osjećaj za tijesto i zadovoljnija sam rezultatom. Što se tiče nadjeva, otkrila sam da je idealno kada na 450 grama tijesta ide 600-650 grama nadjeva. To nije ni previše ni premalo. Kad sam previše nadjeva stavljala, pite su mi ispadale gnjecave", ispričala nam je dok je postepeno dizala jednu stranu pamučnog stolnjaka kako bi namotala tijesto, uz komentar da se u posudama nerijetko nađe i više od kilograma pite. "Naše pite nisu premasne, ali prilagodimo se kupcima i njihovom ukusu. Ako nas ljudi zamole da se posudi nađu dvije vrste pite, možemo se uvijek dogovoriti", naglašava. Ubrzo su se na sredini stola nalazile dvije nadjevene role dužine metar i pol koje je Matea potom narezala na prutiće i stavila u aluminijske plehove i prelila s malo ulja te su bile spremne za dostavu. Za nekoliko sati nova dva kućanstva mirisat će po pečenim pitama, a možda će pritom podići društveni rejting i kojem nespretnom domaćinu pred gladnim društvom.