Fenomen punjenog pečenog krumpira, koji je zahvaljujući zagrebačkom Spud Budu u kratkom roku postao jedan od najvećih domaćih gastro hitova, sada se širi i na ostatak Hrvatske. Diljem zemlje počeli su se otvarati lokali s istom ili sličnom ponudom, čime je i službeno potvrđeno stvaranje nove niše na domaćoj street food sceni.
Podsjetimo, priča je započela prije nekoliko mjeseci kada su Hrvoje Drahotusky i njegov brat prepoznali rupu na tržištu i prvi u Hrvatskoj ponudili popularni spud. Iako samo jelo, poznato kao jacket potato, nije originalan koncept, Drahotusky je odabrao najbolji mogući model za njegovo predstavljanje. Njihov štand na zagrebačkom PLACe Marketu postao je daleko najpopularniji, s redovima u kojima se čekalo i do sat vremena.
Uspjeh su kapitalizirali otvaranjem stalne lokacije u prolazu Bogovićeve ulice, koja je otad konstantno puna pretežito mlađom populacijom. Ključ uspjeha ležao je u vještom korištenju društvenih mreža i promotivnim aktivnostima, poput dovođenja britanske street food zvijezde Bena Newmana, poznatijeg kao Spudman, čime su trendu dali globalnu relevantnost i lokalnu popularnost. Dakle, iako zaista nije riječ o originalnom konceptu, Hrvoje je barem uveo vlastiti štih, maksimalno se posluživši viralnosti društvenih mreža.
Monopol na punjeni krumpir, međutim, bio je kratkog vijeka. Trend se ubrzano širi Hrvatskom, pa je tako u Splitu upravo ovih dana otvoren Spuddy, dok je u Slavonskom Brodu već počeo s radom King‘s Spud. U Šibeniku se pizzerija Pizzaholic kroz vikend privremeno transformirala u Spudholic, a najavljena su i nova otvorenja: Spud Lega u Osijeku planira otvoriti štand u Portanovi 31. listopada, dok u Rijeci gastro entuzijasti pripremaju koncept Spud Food, s naglaskom na lokalne namirnice i planiranom lokacijom u centru grada.
Ova najezda novih lokala s gotovo identičnom ponudom govori nekoliko stvari o domaćoj gastronomskoj sceni. S jedne strane, ukazuje na stanoviti manjak originalnosti i poduzetničke hrabrosti među ugostiteljima, koji se radije odlučuju za repliciranje dokazano uspješnih i viralnih koncepata umjesto razvijanja vlastitih. Čini se da je glavni motiv isključivo iskorištavanje prilike za brzi profit, što je najočitije u cjenovnoj politici. Cijena od 8 do 12 eura za punjeni krumpir, iako se radi o zasitnoj porciji, prilično je visoka za jelo čija je glavna namirnica cjenovno vrlo pristupačna, što sugerira da je profitna marža iznimno velika. Zasigurno je po proizvodu u lokalima s hranom i jedna od većih, a kada se zbroje svi troškovi, vjerojatno je veća i od one na pizzi – jelu koje je i samo poznato po ogromnoj marži, iako posao pizza majstora zahtijeva neusporedivo veće znanje i vještinu.
S druge strane, ova spudmanija odražava i želju publike za praćenjem trendova i sudjelovanjem u viralnim gastro doživljajima, što poduzetnici vješto koriste. U tom smislu, Spud Bud je svoj uspjeh izgradio na promišljenoj marketinškoj strategiji i stvaranju brenda, dajući vlastiti pečat unutar preuzetog formata. Ostaje za vidjeti hoće li brojni sljedbenici, koji sada niču diljem zemlje, uspjeti postići istu razinu kvalitete i popularnosti. Samo kopiranje recepta, bez autentičnosti i posvećenosti detaljima, često rezultira tek blijedim kopijama koje pokušavaju kapitalizirati na trenutnom valu popularnosti, čiji je vijek trajanja neizvjestan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....