Otkad se otvorilo, Salo na zagrebačkoj Opatovini neprestano je puno. U lokal smo u posljednja tri mjeseca svratili nekoliko puta i baš niti jednom prilikom nismo naišli na slobodan stol, a dočekale su nas i poluprazne vitrine. No, iako su nam nedjelja, a ponekad i pokoji slobodan ponedjeljak idealni dani za obilazak centra, od sada ćemo upravo tim danima Salo zaobilaziti. I ne samo to, dodat ćemo tome i utorak. Naime, kako su najavili na svojim društvenim mrežama, upravo su to tri dana u tjednu kada su vrata Sala zatvorena. Objasnili su to činjenicom da, iako je cilj cijelog tima, koji čine, među ostalima, najpoznatija hrvatska slastičarka Petra Jelenić, veliki chef Tvrtko Šakota i jedan od osnivača brenda Cogito te veliki znalac za kavu Matija Powlison Belković, gostima pružiti mogućnost da u njihovim proizvodima uživaju što više, ujedno žele i stvoriti radno okruženje u kojem se njihov tim može razvijati, učiti i konačno uživati.
"Nakon tri mjeseca smo shvatili da su radni dani toliko intenzivni i da su naša očekivanja toliko visoka da jedan slobodan dan u tjednu nije dovoljan za odmor našeg osoblja. Zbog toga smo odlučili dati našem timu jedan ekstra slobodan dan u tjednu i zbog toga nećemo više biti otvoreni utorkom. Nadamo se da ćete podržati našu odluku iako to znači da ćete imati jedan dan manje za uživanje u Salu. Na kraju krajeva, smatramo da je kvaliteta naših proizvoda usko vezana uz kvalitetu života našeg tima. Hvala vam na razumijevanju i vidimo se svaki tjedan od srijede do subote", napisali su u objavi na Instagram profilu, ispod koje su se zatim zaredali brojni komentari podrške.
Četverodnevni radni tjedan u ugostiteljstvu nisu novost u svijetu, posebice u svijetu visoke gastronomije, ali su prilično velika stvar na domaćoj sceni. Kod nas postoji vrlo malen broj lokala koji si takvo što uopće mogu dopustiti, posebice u vrijeme kada promet pada i kada Hrvati broje svaki cent pa mnogima čak i odlazak na kavu i kolač danas predstavlja luksuz. Odgovorno ugostiteljstvo, koje posebnu pažnju usmjerava ponajprije na zadovoljstvo svojih zaposlenika, kako bi zatim zadovoljniji bili i gosti, je dakle, pojava je o kojoj se posljednjih godina puno govori, ali rijetko na takvo što nailazimo. Lokali vrata uglavnom zatvaraju nedjeljom ili ponedjeljkom, vrlo rijetko čak i oba pobrojana dana. No, računica iza takvog načina rada zapravo je prilično jednostavan - daj zaposlenicima slobodan dan više i ulagat će više truda, energije i efikasnije posao odrađivati u zadanom radnom vremenu.
Postoje brojni primjeri u svijetu koji dokazuju da upravo skraćeni radni tjedan u najrazličitijim profesijama, pa i u ugostiteljstvu, pozitivno djeluje na cijeli tim, donosi više fokusa na posao i efikasnost u radu, ali i pojedine lokale čini primamljivijim mjestima za rad, što je u današnjoj klimi, kada je interesa za posao restoranskog osoblja sve manje, važna stavka za svakog ugostitelja.
Kako je početkom godine pisao Jutarnji list, na sve češće uvođenje četverodnevnog radnog dana možemo gledati i kao na posljedicu pandemije. Naime, zaposlenici i tvrtkama različitih profila shvatili su da žele više slobodnog vremena za sebe te pronašli način da pritom u pitanje ne dovode učinkovistost i produktivnost na poslu. Kako je to objasnila Charlotte Lockhart, osnivačica i upravna direktorica organizacije 4 Day Week Global, petodnevni (pa i šestodnevni i sedmodnevni) radni tjedan uskoro će otići u povijest.
"U 21. stoljeću vidimo da ljudi ne žele niti će raditi tolike sate kada vide da može i drugačije", rekla je Lockhart za CNBC i dodala kako će upravo skraćeni radni tjedan dovesti do bolje budućnosti i boljeg društva, a istraživanje njezine tvrtke, provedeno na 33 kompanije s četverodnevnim tjednom u SAD-u, Australiji i Irskoj, pokazalo je da su zadovoljstvo i produktivnost porasli za 8,4 posto u prosjeku za vrijeme šestomjesečnog istraživanja, a za 37,55 posto u odnosu na prošlogodišnje razdoblje.
Ipak, vrijedi naglasiti, mali ili oni ugostitelji čiji posao traži svakodnevno pružanje usluge, primjerice, takav si model poslovanja rijetko mogu priuštiti. U četiri dana, naime, možda neće zaraditi dovoljno da plate zaposlenike, sva davanja državi i ostanu u plusu. I to je u redu dok god su njihovi zaposlenici entuzijastični oko posla koji obavljaju.
Salo si danas, s timom koji iza stoji projekta, takav način poslovanja može dopustiti. Vrijeme će pokazati hoće li time postati još poželjnije mjesto na dane kada su otvoreni, od srijede do subote, pridobiti još više stalnih gostiju, i hoće li njihovi zaposlenici posao nastaviti obavljati s jednakim entuzijazmom. A kada nekome od njih i dosadi posao koji obavlja, velika je vjerojatnost da će vrlo lako pronaći zamjenu. Jer, tko u današnje vrijeme, kada se u ugostiteljstvu ozbiljno važe svaka minuta i svaki euro, ne bi volio doći u okruženje gdje se zbilja gleda na dobrobit osoblja i gdje, na kraju krajeva, zaposlenici mogu stvarati planove koji ne uključuju obaveznu zamjenu smjena s kolegama.
Na kraju, veliki bravo za Salo, ovakav način poslovanja, njihovu tortu od maka, kavu i kruh, nadamo se da će ovaj potez biti poticaj da se na isti korak odluče i drugi osviješteni vlasnici lokala pa da i posao u ugostiteljstvu ponovno postane tražen i dovoljno cijenjen.