Prije nego su nas razmazile šarene aplikacije na mobitelu koje nam donose hranu do praga brže nego što stignemo reći naziv jela koje smo upravo naručili, dostava hrane u Hrvatskoj bila je - pa, kako da to kažemo... prava mala avantura.
Zaboravite besprijekornu korisničku podršku, praćenje narudžbe uživo i opciju "plaćanje karticom". Ne tako davno, naručivanje hrane bio je društveni ritual, čin pun povjerenja, improvizacije i dobre stare nervoze.
Naručivanje "na živo"
Prvi korak bio je pronalazak broja. Ne, ne na Googleu, nego na papiriću zalijepljenom za hladnjak, u telefonskom imeniku ili, ako ste imali sreće, na reklamnom letku koji vam je završio u poštanskom sandučiću zajedno s računima i prospektima obližnje trgovine.
Zatim ste morali podignuti slušalicu i pričati sa stvarnom osobom. Živom. Koja vas čuje. I pita: "Može ime i adresa?" Iako već znaju gdje stanujete jer naručujete od njih od kad ste bili klinci.
Naravno, morali ste znati točno što želite, jer nije bilo klikanja i pregledavanja menija. Nema fotki, nema recenzija, nema "ovo bi mogli probat". Bio je to test memorije, fokusa i odlučnosti.
"Imate možda sitno?"
Plaćalo se gotovinom pa ste na karticu mogli zaboraviti. Ako ste naručili za 69 kuna, a imali 100 kuna u novčaniku, mogli ste samo pobožno gledati u vozača i nadati se da "ima za vratit". Ili dajte njemu sve, ipak je vozio kroz pola grada u Golfu 2 da vam donese pizzu.
A ako ste se, ne daj Bože, sjetili naručiti usred oluje ili u 22:45, postojala je velika šansa da dobijete legendarni odgovor: "Dostavljač je već otišao."
Tužno ste gledali u prazni frižider i zaključili da je cornflakes ipak sasvim okej večera.
Dostavljač - heroj s GPS-om u glavi
Dostavljači tog doba nisu imali GPS ni Google Maps. Snalazili su se po instinktu i kvartovskim legendama. Znali su gdje je "ona plava zgrada kod pekare", prepoznali vas po psu na balkonu i često bi stigli ni pet minuta nakon što ste spustili slušalicu.
Ako ste živjeli u zgradi bez lifta, računalo se da zaslužuju barem 10 kuna ekstra, za kondiciju, naravno.
Pauza.hr - digitalna prekretnica
Prvi dašak digitalnog doba stigao je 2008. s platformom Pauza.hr, koja je uvela revoluciju, narudžbu hrane putem interneta! Zamislite šok i nevjericu kad ste prvi put naručili pizzu bez da pričate s ikim. Klikneš, platiš i samo čekaš.
Pauza je krenula kao start-up u Zagrebu, a s vremenom se proširila na cijelu Hrvatsku. Imali su preko 300 restorana, milijune narudžbi. Bilo je to doba kada ste mogli dobiti McDonald‘s bez da se pomaknete s kauča.
Ali kako to biva u bajkama, 2021. Pauza je postala dio Glova, a žuti ruksaci su preuzeli ulice.
Danas je dostava druga galaksija: aplikacija zna tko ste, što volite, gdje živite, koji umak ste zadnji put uzeli i koliko ste napojnice ostavili. Sve je brzo, točno, praktično. Ali... je li to isto? Možda ponekad, kad vas aplikacija pita "Želite li ponovno naručiti?", u vama zadrhti tračak nostalgije. Za onim vremenima kad ste narudžbu zaključili s "Može i malo više kečapa, ako može", a svaki dolazak pizze bio je ravan malom čudu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....