Preminuo je Davor Grabovac Graba, legendarni borac gastronomskog fronta Dalmacije

Stigla je jutros tužna vijest: napustio nas je Graba – Davor Grabovac Graba – legendarni borac gastronomskog fronta Dalmacije.

Oni koji su ga poznavali, ili barem jednom bili u njegovoj kultnoj splitskoj konobi "Otprilike Ovako", teško se mire s današnjim danom.

Bio je specijalist za ribu, alfa i omega za sve iz mora, a prije nego se otisnuo u ugostiteljske "morske vode" godinama se bavio izlovom i distribucijom morskih plodova po cijelom Jadranu. Nema gotovo nikoga iz te branše tko za ga nije poznavao ili za njega barem nije čuo.

S vremenom je potisnuo primarni posao s ribom te otvorio konobu u Varoši, odnosno Šperunu, koju je nazvao Otprilike Ovako. Sam naziv konobe je hommage njegovim prijateljima iz čuvenog splitskog blues banda.

Naziv konobe točno je opisivao njegovu gastronomsku filozofiju jer je ponuda jela bila riblja, a ovisila je o ulovu, ali i o receptu. Kad bi ga pitali kako je pripremio neko jelo, on bi u zezanciji odgovorio: otprilike ovako.

Tom Dubravec/cropix/Cropix

Neizmjeran je bio Grabin duh, pravi starinski "zajebantski". Kod njega bih znao svratiti u svaka doba, najčešće inkognito na razmjenu iskustava, nešto naučiti ili jednostavno samo ubiti vrijeme. Znao sam se poput dječarca iskrasti iz kuće u susjedstvu, kao idem prošetati psa, pa do Grabe, samo na pet minuta, a prošli bi sati.

Teško je prepričati teme kojih se nismo dotakli, svakog bi bocnuli, pa čak i sami sebe. Znao je o ribi više nego ijedna osoba koju sam upoznao. Kada bi pričao o tuni, točno bi ti rekao koliko gubi na težini po uri, a kada bi se uhvatili priča oko načina pripreme – od te njegove melodike glasa i zanosa pozavidjeli bi mu i svjetski tenori.

Markantan i velik, uz gastronomiju je imao strast prema ragbiju koji je u mlađim godinama i igrao u splitskom klubu Nada, a s kojim je nanizao mnoštvo uspjeha po cijelom svijetu. A koliko mu je ragbi značio, svjedočili su i zidovi konobe na kojima je visilo nepregledno mnoštvo klupskih kravata iz cijeloga svijeta. I, naravno, o svakoj je postojala priča.

A kako je kuhao? Jednom riječju, otprilike ovako: fenomenalno. Nazivi njegovih jela bili su intrigantno smiješni, ali su i skrivali tehnike pripreme, pa je spremao ugora u mokro, ražu u tisno, hobotnicu za salatu je radio protivno "starinskim regulama" jer ju je tri puta kuhao i to u ulju.

Tom Dubravec/cropix/Cropix

Dalo bi se pričati u nedogled o njegovoj inventivnosti u receptima - igrao se namirnicama po instinktu, a rezultati su bili uvijek nepogrešivo zamamni. Za njegov recept za gregadu zasigurno bi se čekalo u redu, dok je savur bio posebna priča.

Znali bismo se družiti s razlogom, posebno za vrijeme njegovih dana triglicerida i kolesterola te borbe protiv savjeta kardiologa. Uvijek su se obilježavali u zimska doba dok je konoba bila službeno zatvorena, a otvorena za njegove prijatelje. Smišljali smo škole kuhanja za strance da nauče i oni nešto pravoj ribi i Dalmaciji, radili reportaže – poput one o splitskom pazaru i peškariji. U doba korone napravili smo specijal kako za malo "šoldi" iskoristiti jeftinu ribu. I uvijek se dobro zabavili.

Nikada s Grabom nije bilo previše dugo, čak ako i nisi imao vremena, našao si ga – htio ili ne htio.

Toliko je ljudi naučio o ribi, o životu, o ragbiju, o obitelji i ljubavi. Mene je naučio cijeniti sve to, ali najviše prijateljstvo. Amigo dragi, nedostaješ i volim te otprilike ovako.