U četvrtak navečer hotel Esplanade ugostio je prvu vinsku radionicu posvećenu plavecu žutom. Dvanaest vinara iz Hrvatske i Slovenije donijelo je svoje boce s jasnim ciljem; pokazati da ova sorta zaslužuje više od uloge koju je desetljećima imala. Godinama je plavac žuti bio sorta za miješanje, za korekciju kiselosti, jamstvo svježine u blendovima pjenušaca. Ne sorta koja stoji sama, već ona koja pomaže drugima da zasjaju.
Ali upravo se ta percepcija počinje mijenjati. Plavec žuti ne obiluje alkoholom čak ni u vrućim godinama, daje vina s lijepim kiselinama. A upravo takva vina, nižih alkohola, ugodnih kiselina postaju sve traženija na globalnom tržištu.
Prvi dio programa bio je walk-around kušanje u dvorani. Iz Hrvatske su bili poznati plešivički vinari Tomac i Šember, i još nekoliko vinara, dok iz Slovenije čak i nešto više. Posebnu pozornost privukao je Jelenič s pet boca stopostotnog plavca rumenog. Najviše nas je intrigirao Rumeni Plavec Orange 2016 - blijedožuto vino minimalne količine sumpora, prilično svježe. Mirisalo je na breskvu, krušku, bagremu i limun, u ustima živahno i sočno s mineralnom uravnoteženošću. Vrlo karakterno vino.
U pet popodne započeo je masterclass koji su vodili Saša Špiranec i Caroline Gilby, Master of Wine specijalizirana za srednju i istočnu Europu. Špiranec je objasnio tradicionalnu ulogu sorte - miješani nasadi starih vinograda, zajednička berba, sve u istu kacu. Plavac žuti je bio nenametljiv, dodavao kiselinu i svježinu, držao alkohol niskim. No u pjenušcima donosi nešto više - autentičnost i kvalitetu. Sorta je relativno neutralna, nježnih aroma, lagana na način koji sugerira eleganciju.
Ključno je prepoznao Janez Istenič krajem pedesetih godina prošlog stoljeća. Zbog sportskih okolnosti našao se u Francuskoj, posjetio Champagne i shvatio da upravo te kiseline i pH vrijednosti ima kod kuće u Bizeljskom. Plavac žuti ne daje klasičnu šampanjsku eleganciju šardoneja, ali daje nešto drugo - izraz mjesta kojem pripada. I to je Isteniču bilo dovoljno.
Caroline Gilby postavila je pitanje koje definira moderni vinski svijet: zašto bismo se trebali zamarati lokalnim sortama u globalnom moru chardonnaya i sauvignon blanca? Njezin odgovor bio je istovremeno pragmatičan i romantičan. Lokalne sorte stvaraju razliku. To su priče koje sommelieri i vlasnici vinoteka žele pričati, ali ne bilo kakve priče, već one s autentičnim korijenima. Te su sorte preživjele filokseru, ratove, socijalizam. One su ovdje jer su pripadale ovdje, jer su se prilagodile i ugradile u krajolik. "Chardonnay korektne kvalitete možete kupiti u svakom supermarketu na svijetu," sažela je. "Ali za plavec žuti morate doći ovdje."
Kušanje koje je uslijedilo bilo je demonstracija te teze u praksi. Počelo je s vinom Jelenič Rumeni Plavec 2023, svježim, nevjerojatno pitkim i kremastim prikazom čistih primarnih aroma sorte.
No, prava snaga sorte, kako se pokazalo, leži u pjenušcima. Posebno je bila zanimljiva usporedba dva vina iz berbe 2023: Šemberovog Pavela i Tomčevog Diplomata. Iako Pavel još nije na tržištu, pokazao je nevjerojatnu tenziju i mineralnost. S 10% plaveca žutog u blendu s chardonnayem, ovo je vino definirano slanom, gotovo kredastom teksturom i vibrantnošću. S druge strane, Diplomat, s 20% plaveca žutog, nudi bogatiji i puniji profil, s prepoznatljivim aromama brioša i maslaca. Ta dva vina, oba iz iste godine, savršeno ilustriraju kako različiti udjeli plavca žutog mogu oblikovati karakter chardonnaya – od napete mineralnosti do raskošne kompleksnosti.
Možda i najzanimljiviji dio večeri bio je uvid u arhivu. Kušanje starijih berbi potvrdilo je potencijal sorte za odležavanje. Pintarič iz 2016., devetogodišnje vino sa 60% plaveca žutog, bilo je nevjerojatno mladoliko, živahno i elegantno, s energijom koja bi posramila mnoga mlađa vina. Finale je bio Istenič Passion iz 2009., stopostotni plavec rumeni s 13 godina na kvascu. Njegova živahnost za dob bila je zapanjujuća, s mineralnom srži.
Imali smo priliku sjediti pokraj Martine i Martina Tomca. U razgovoru o značaju plavca žutog u njihovom portfelju, Martina Tomac povukla je znakovitu paralelu.
"To je sorta koja je naše pjenušce, poput Diplomata, spasila u težim godinama," rekla je, usporedivši ga s pinot meunièrom.
Podsjetila je kako je i meunier dugo smatran radnom, neozbiljnom sortom, da bi danas činio temelj nekih od najcjenjenijih šampanjaca.
Radionicu je obilježila elokvencija Caroline Gilby. S autoritetom koji joj daje titula Master of Wine i dubinsko poznavanje regije, smjestila je plavec žuti u globalni kontekst i pokazala njegove stvarne mogućnosti. Saša Špiranec je, s druge strane, svojim preciznim opaskama vina i poznavanjem vinarija davao potrebnu dinamiku.
Ova radionica bila je važan događaj za hrvatsku i slovensku vinsku scenu. Događaji posvećeni autohtonim sortama su nužni jer skreću pozornost na blago koje se često uzima zdravo za gotovo. Plavec žuti pokazao je da ima ozbiljan potencijal. Budućnosti ove sorte itekako se veselimo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....