Vrijeme je spremanja zimnice, a tržnice su još uvijek prepune svih mogućih plodova koje možete ukiseliti, usoliti, osušiti ili zamrznuti. Naravno, ne zaboravite ni na ajvar, pinđur, kečap... pa pekmeze, džemove, kompote.
Sve to iziskuje vrijeme, strpljenje i trud, ali prije svega dobru volju i želju. Jer, nema ništa slađe nego kad se na stolu nađe ono što ste sami pripremili, ono u što ste uložili trud i ljubav. Ti zalogaji su nemjerljivo ukusniji od bilo čega kupovnog.
Recept: Rotkvice u jabučnom octu
No, nemojte nasjesti ni na sve one brzinske varijante koje uključuju hrpu kojekakvih kemijskih pripravaka iz vrećica, zaboravite na različite aditive, konzervanse, vinobrane, fiksove, želatine i more toga što se nudi na policama. Ako i imate dobru, kvalitetnu namirnicu, time će se pretvoriti, nažalost, u nezdravu namirnicu.
Radite to onako kako su to radile naše bake, po starinski, brižno, ispravno. Nekad ipak ne treba biti u korak s vremenom i novim izumima. Naprosto, nije isto jesti prirodnu ili “umjetnu” zimnicu koja u sebi ima ono što ne želimo da ni mi, ni djeca, ni gosti jedu.
Takva zdrava zimnica, ako je čuvate na hladnom, najbolje u hladnjaku, ima također dugi rok trajanja. Usolili i inćune, što uistinu nije neka nauka. Slani inćuni i srdele u ulju u dućanima drže cijenu, a kilogram u ribarnici stoji od 20 do 30 kuna - dakle, stvar je jasna. Par kilograma krupne soli i par kilograma inćuna, limena, drvena ili plastična kaca, prvo red soli pa red inćuna, preko njih unakrsno drugi red inćuna, pa opet sol da ih prekrije i tako dok se posuda ne napuni. Stavite odozgo nešto teško za pritisak, na primjer kamen. Ma, zavrnite rukave i napunite špajzu za zimske dane.
