Smrt predivne osobe i autorice Dolly Parton potresla je mnoge ljude na ovome svijetu. Iako njezina glazba možda nije bila svačiji prvi izbor, teško je ne cijeniti ono što je velika autorica činila za života. Malo je javnih osoba uspjelo akumulirati toliko novca, utjecaja i pažnje, a zatim sve troje tako dosljedno vraćati ljudima. Kod Parton nikada nije trebalo dugo kopati ispod sloja šljokica, perika i dobrih dosjetki da bi se vidjelo nešto veliko. Pjesme su bile važne, naravno, ali jednako su važne bile knjige koje je slala djeci, stipendije koje je davala studentima i pomoć zajednicama iz kojih je potekla.
Nakon njezine smrti mnogi su se ponovno vraćali pojedinim dijelovima njezina života, intervjuima i rečenicama koje možda ranije nisu privlačile osobitu pozornost. Među njima su i razgovori o vinu. Parton se nije predstavljala kao stručnjakinja. Kada je 2024. lansirala Dolly Wines, rekla je da vina koja nose njezino ime osobno kuša, ali da tehnički dio posla prepušta ljudima koji se njime doista bave.
To je, uostalom, bilo u skladu s njezinim odnosom prema vinu. Za Dolly Parton vino nije bilo predmet dokazivanja, nego dio vremena provedenog s drugima. Govorila je o prijateljima, obitelji, glazbi i hrani. Vino je bilo nešto što se otvara kada se ljudi okupe, a ne nešto čime se utvrđuje tko ima bolji ukus ili veće znanje.
Takav stav prema vinu vrijedi zapamtiti. Vino jest područje znanja. Dobro je znati ponešto o sortama, vinogradima, berbama i ljudima koji stoje iza pojedine boce. Dobro je razumjeti zašto neka vina bolje odgovaraju određenoj hrani i zašto se za neka isplati potrošiti više. Ali znanje nije svrha samoj sebi. Ako od vinske karte napravi izvor nelagode, ako nekoga uvjeri da ne smije naručiti ono što mu se sviđa ili ako stol pretvori u ispit, onda je izgubilo dio svoje vrijednosti.
Parton je očito vjerovala da svatko treba piti ono što mu odgovara. Ne treba svatko voljeti ista vina, kao što ne treba svatko slušati istu glazbu. Netko će birati pjenušac, netko maceriranu malvaziju, netko jednostavno, hladno bijelo vino iz supermarketa. Netko će uz ručak otvoriti bocu koju dugo čuva, a netko će natočiti vino bez etikete uz burek kupljen putem kući. Nijedan od tih izbora ne mora biti manje vrijedan ako je iskren i ako odgovara trenutku.
U tome je i glavna pouka njezina pogleda na vino. Ono ne mora biti jednostavno da bi bilo dobro, niti mora biti skupo da bi bilo ozbiljno. Ne mora se o njemu znati sve da bi se u njemu uživalo. Ali trebalo bi ostaviti dovoljno prostora za druge ljude. Dobra boca može biti važna, no rijetko je važnija od onih s kojima se dijeli. Dolly Parton nije trebala biti velika vinska stručnjakinja da bi to razumjela. Dovoljno je bilo da razumije ljude, i mnogi bi od nje to mogli naučiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....