Kad vidimo nekoga da ulazi sam u kino, zainteresira nas; kad se ispostavi da u kazališnoj publici mjesto za jednog neće ostati prazno, manje nas iznervira što gubimo savršen pogled, a više poželimo vidjeti tko je ta kul osoba koja na predstavu dolazi sama. Ali kad vidimo nekoga da sam jede u restoranu, ipak ćemo često čuti komentare pune sažaljenja. Zašto velik broj ljudi zazire od toga da jede sam u javnosti, zašto u mnogima to izaziva tužan prizvuk i kako se to posljednjih godina mijenja?
Jednom nam je poznanica objasnila koja je, u stvari očigledna, razlika između toga da se sam ide u kino ili u restoran, dodajući ovom drugom i koncerte. Jedenje je baš kao i slušanje glazbe na stajaćem koncertu, iskustvo koje je zabavnije kad se ima s kim podijeliti. Koje ti je predjelo bolje, koji ti je najzgodniji član benda?
Objedovanje u samoći toliko je prezreno da postoji čak i znanstveno imenovani strah od njega - solomangarefobija. Jesti “u najboljem društvu” nama pak nikada nije bio problem. Nekad zato što se onda više posvetimo hrani, zainteresiranije ispitujemo konobara što jedemo, češće zato što promatramo ljude oko sebe. Malo prisluškujemo obitelj koja sjedi do nas i želimo šapnuti njihovoj kćeri tinejdžerici da je ona u raspravi u pravu, gledamo u daljini par koji naizmjence zaljubljeno pogleda onog drugog, ali nikako u istom trenutku, kao u zapletu romantične komedije.
Draži odlaska solo u restoran postale su u zadnje vrijeme naširoko prepoznate, barem ako je vjerovati kolumnistici CNN Travela koja zbog prirode svog posla često jede sama. Diljem svijeta sve više ljudi sjeda za stol sami, negdje uzrokujući negodovanje vlasnika, negdje smještajući se za šank koji je dizajniran točno tako da bi prizvao ljude koji su sami.
Priča ona tako da su joj u Seulu na radni dan, tek malo nakon 13 h, u praznom restoranu rekli - no one person - u trenutku kad ih je zamolila za stol za jednu osobu. Nije je to iznenadilo, bio je to već drugi lokal u kojem je toga dana dobila isti odgovor. Južna Koreja postala je utjelovljenje suvremene otuđenosti, pa su restorani zbog onoga što je nama rijedak dejt sa samima sobom, a kod njih uobičajena praksa, odlučili stati tome na kraj, neki čak pišući na vratima restorana da samci nisu dobrodošli. Dok su jedni komentirali da je dobro što se time tematizira pošast usamljenosti, drugi su potez nazvali diskriminacijom.
Preko Pacifika, u SAD-u, stvar je u potpunosti drugačija, a trend se širi i ostatkom svijeta. Prema podacima međunarodne platforme za rezervaciju stolova OpenTable, prošle godine je 19 posto više ljudi rezerviralo stol za jednu osobu, a prema povratnim informacijama koje dobivaju, često su upravo gosti koji sami dođu u restoran najbolji potrošači, tu su zbog hrane i žele probati sve, važno im je samo da se osjećaju dobrodošlo.
Njujorški restoran Cervo‘s savršen je primjer prostora koji se prilagođava svim svojim gostima, uključujući strance. Michelin Guide ga je proglasio najboljim restoranom u gradu za one koji jedu sami, a razlog je dijelom činjenica da vlasnik izjavljuje kako obožava jesti solo, dakle, tako je i uredio svoj restoran. Na prostranom šanku sjede gosti koji se mogu gledati preko strateški pozicioniranog ogledala iza bara, ili uroniti u svoje misli.
Razmišljali smo malo koji su najbolji restorani za pojesti nešto sami u Zagrebu i odmah izabrali nekoliko svojih favorita - Mali bar i Karijolu u Vlaškoj, Lari&Penati u Petrinjskoj, Tori Streetfood na svim svojim adresama. Kad biramo mjesto za ručak sa sobom, najvažnija nam je krajnje opuštena atmosfera, a to sva ova mjesta definitivno imaju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....