Hajde, netko ima terasu, pa će možda koristiti plinski roštilj ili pak neki s poklopcem koji ne dimi. Prikupili smo nekoliko tipičnih predstavnika raznih vrsta roštilja: od tradicionalnog klasičnog na ugljen i drva, preko električnog, zatim gril-tave kao zadnjeg bastiona obrane tradicije roštilja jer se može koristiti u kuhinji, potom malog putnog “portabl” roštilja koji sklopljen možeš nositi u stražnjem džepu.
Plinski je zamijenila gusena ploča kao glavni dio za pečenje kod plinskih roštilja, a naposljetku se tu našlo i keramičko čudo s poklopcem koje se hvali da je mala pokretna kuhinja, pekara, roštilj i što sve ne.
Roštiljanje kao fenomen duboko je ukorijenjeno u našoj tradiciji, pa se s dolaskom ljepšeg vremena teško može zanemariti, a imajući današnju situaciju u vidu, možemo roštiljati kod kuće - na malo drugačiji način.
U nedostatku pogodnog prostora za roštiljanje (stan bez balkona) možemo koristiti gril-tavu. Uobičajeno se radi od gusa, deblja je i rebraste površine. Postoje i inačice koje su napravljene od legura pa su lakše i spretnije za korištenje.
Odlikuje ih dobar toplinski kapacitet, što znači da dobro drže toplinu i mogu postići temperature slične kao klasični roštilji.
Praksa pokazuje da treba biti dobro zagrijana i da se treba grijati na slabijem izvoru topline dulje vrijeme. Kada je dovoljno ugrijana, stavit ćemo namirnice, s time da treba voditi računa da će temperatura tave pasti pa treba odmah pojačati vatru kako bismo gubitak topline brzo nadoknadili - da postignemo pečenje, a ne kuhanje.
Rešetke odnosno rebra služe da bi namirnica bila odvojena od soka koji namirnice puštaju kako bi se postigao efekt pečenja. Tavu ne treba pretrpavati jer će se sporije dogrijavati, a mudro je prvo isprobati termiku tave tako što ćemo staviti jedan komad mesa i vidjeti kako se ponaša.
Dostojan pandan gril-tavi je toster - posebice nove generacije sa senzorima i automatskim programima/regulatorima toplina. Ako vaša tava radi na indukciju i imate prijenosno indukcijsko kuhalo, možete se smjestiti na balkon i grilati kao pravi majstor. Električni roštilji su druga opcija, brzo se griju, ali i hlade, a njihova iskoristivost ovisi o jačini grijača.
Prilikom odabira pogledajte jačinu grijača, a možda je i važnije provjeriti koliko ih ima i kako su raspoređeni - ako su samo u centru, rubovi roštilja će biti slabije zagrijani, što znači da nećete moći koristiti cijelu površinu podloge.
Od uobičajenih komada mesa možete ispeći sve standardne pozicije od ćevapa, pljeskavica, tanjih kotleta, a posebno su dobre za pileće ili pureće filee, ali za pečenje pilećih bataka će vam trebati dulje vrijeme. Nije loša ideja batke i zabatke otkostiti pa ih onda staviti peći jer će biti brže gotovi. Dobri su za pečenje ribe (porcijaša ili fileta) - mi smo ispekli pastrvu za samo desetak minuta. Za steakove će gril-tava biti bolji odabir.
Plinski roštilji zahtijevaju nešto veći prostor, poput većeg balkona ili terase. Ima ih u raznim izvedbama, najčešće imaju ploču od lijevanog željeza, odnosno gusa, koja je dobar toplinski izolator i brzo se grije, a brzina će ovisiti o količini plamenika roštilja. Na njoj se može ispeći gotovo sve bez problema. Od mana treba istaknuti da se lakše skuplja masnoća (kod ravnih ploča), pa zna više dimiti (posebice ako ploča nema proreze ili rebra), a i zahtijeva više prostora.
Skuplje inačice imaju više regulatora, termostat i poklopac pa mogu poslužiti i za zahtjevnije poslove, ali treba dobro proučiti upute jer ti “moderniji” roštilji često su prilagođeni za američki BBQ (priprema se polako i na nižoj temperaturi) i potpuno je drugačiji način kuhanja-roštiljanja. Klasičan roštilj, gradele ili gril izum je star valjda koliko i mi obitavamo na ovim prostorima.
Bazno imamo ložište, optimalno na dnu ima šamotne ploče ili cigle kako bi se zadržavala toplina na dnu te rešetku kojih ima više vrsta. One s debljim rešetkama (okrugle ili četvrtaste) u prvom su redu zamišljene za pečenje mesa i većih komada povrća, zatim postoje one sa zaobljenim širim rešetkama koje odvode masnoću, ali lošije provode toplinu, te tanke “ispigane” rešetke odnosno gradele, san svakog Dalmatinca, jer te su za peći ribu, meso, a može i ostalo što dođe pod ruku. Postoje i razne prijenosne varijante, s kutijom za žar ili bez nje, u raznim veličinama, poput našeg putnog s početka priče.
Nažalost, kod prijenosnih roštilja nedostatak šamotnog ložišta može nas spriječiti da pripremimo pravu peku ili ispečemo kruh. Za potpalu se koristi svašta, od lakiranih ormarića pa do biranog drva. Drvo daje roštilju poseban okus, već prema želji - miris drvenog laka, smokve ili masline, a ovisno o vrsti drvo gori dulje ili kraće. Zbog smole i aromatičnosti, bor, smreku i cedar poželjno je izbjegavati. Jabuka je dobra za svinjetinu i piletinu, loza i smokva za janjetinu, govedinu, divljač, a bukva, hrast i grab su višenamjenski i dobri za sve.
Uz drvo, trajanje žara će produžiti ugljen, pa koristite onaj drveni jer je velikog toplinskog kapaciteta i stvara manje čađe. Peti roštilj koji smo isprobali je keramičko jaje, Kamado Madness, posebna vrsta roštilja s poklopcem i raznim mogućnostima. Dolazi u raznim veličinama, a mi smo koristili mali Kamado (30 cm promjer roštiljske površine) koji je prikladan za terasu i vrt, pa možda čak i za balkon.
Radi se o kombiniranom roštilju s poklopcem i regulatorom topline, konstruiranom tako da može raditi kao klasičan roštilj na direktnoj vatri s rešetkom, pa onda kao indirektni roštilj gdje toplinu upija posebna kamena ploča, zatim kao smoker odnosno dimilica za dimljenje mesa i ribe.
Budući da se može zagrijati do gotovo 400 stupnjeva, služi i kao krušna i pizza peć. Zagrije se u samo petnaestak minuta, a za potpalu treba samo malo ugljena koji malo dimi, pa se čini pogodnim i za gradske roštiljade. U njemu smo uz piletinu “al mattone” ispekli peciva za burgere, pizzu i odličan štrudl u lisnatom tijestu.
Kod roštiljanja, neovisno o vrsti koja vam je na raspolaganju, bitno je da pripazite na stvarne mogućnosti samog roštilja - kako po pitanju temperature, tako i po pitanju količina koje možete u isto vrijeme ispeći. O spomenutom ovisi hoćete li nešto peći dulje ili kraće vrijeme.
Roštilje smo isprobali u “stvarnim uvjetima uporabe” na balkonu, terasi, kuhinji i vrtu. Zaključak je da bi se svaki od spomenutih roštilja mogao koristiti u skučenim uvjetima (uz iznimku klasičnog), pa nema razloga da ne krenete roštiljati doma.
Tandoori pileća prsa
Pogača od slanutka
Pileća krilca buffalo style
Piletina pod ciglom
Burger s gradela
Rotkvice s roštilja
Salata s ječmom, slanutkom i povrćem s roštilja
Pročitajte još i:
DOBRI TEMELJI VRUĆEG ROŠTILJA: Kako zapaliti savršenu vatru, koliko dugo i na kojoj temperaturi peći sve vrste mesa?
OSNOVNA SMJESA ZA ĆEVAPE I PLJESKAVICE: Jednom kad isprobate ovaj recept više se nikada nećete vratiti na staro!
