U podnožju jugoistočnog dijela Velebita, između Maslenice i Jasenice, pet minuta od autoceste Zagreb - Dubrovnik, uz malo plodno polje smjestio se zaselak Vulića Dolac. Od 12 kuća u kojima su živjeli samo Vulići, danas ih je stalno naseljeno samo četiri, a kada će i u njima netko prestati živjeti, samo je pitanje vremena. Sudbina je ovo mnogih obiteljskih zaselaka na obali i zaleđu, iz kojih su se članovi obitelji koje su ih osnovale selili što u veće gradove na obali, što u unutrašnjost ili inozemstvo, a ovisno o snazi obiteljskih veza i uspomena, kuće su se održavale za povremene obiteljske susrete ili bi polako propale i postale dio kamena iz kojeg su iznikle.
Međutim, jedna od rijetkih toplih stvari koje nam odgovaraju na ovako vruće dane tople su ljudske priče. A ovo je upravo jedna takva. Jer u Vulića Dolac vraća se život i to sve zahvaljujući, naravno, Vulićima i Konobi Jakan.
Podignuta u bivšoj staji u kojoj su do prije dvije godine obitavale kokoši i jedan magarac, Konoba Jakan pothvat je obitelji koja je vidjela potencijal lokacije i koja je odlučila svoje ugostiteljsko iskustvo prenijeti u rodni kraj, za koji bi mnogi rekli da je zabačen, srećom ne i odbačen. Ali gastronomski je na fantastičnoj lokaciji, nadohvat mora i Velebita, što se u jelovniku itekako osjeti.
Stol smo rezervirali, što svakako preporučujemo, jer na dan na koji smo posjetili restoran uhvatili smo jedan od posljednjih stolova s obzirom na to da je cijeli restoran bio rezerviran za večeru velike grupe.
Ispred restorana nalazi se mala terasa, za ovo podneblje vrlo neobično flastrovana (popločena) ciglom (opekom), s pogledom na polje i okolna brda, ali smo s obzirom na vrućinu stol uzeli u vrlo ugodnoj unutrašnjosti konobe. Središnji dio konobe je šank iza kojeg se nalazi veliki uzdignuti komin, a prostor je uređen suvremeno s etno detaljima. Posebno su nam se svidjele uokvirene rukom pisane poruke na zidovima koje je napisala samouka baba Manda, matrijarh obitelji i baka generacije koja vodi restoran.
Dok smo razmatrali jelovnik, odlučili smo probati jedan od tri autorska koktela koja rade u Jakanu, Brundu (9 €), fantastičan spoj votke, domaćeg sirupa od smokvina lista, mineralne i limuna. Osvježavajuće kiseline i zemljastog, maku sličnog okusa smokve pokazao je da bi nas moglo čekati vrlo ugodno iskustvo.
Jelovnik je kratak, tek 12 slanih jela i dva deserta, tako da smo za predjelo odabrali slane uštipke s ličkom basom (9 €) i tartarski odrezak (19 €) i juhu od pivca (6 €).
Dok smo čekali prvu hranu, na stol nam je stigao još topao kruh pečen pod pekom, maslinovo ulje vinarije Bora iz Posedarja i cvijet soli iz Ninske solane. Kruh je bio apsolutno fantastičan, pravi kruh ispod peke koji nas je katapultirao u posjete rodbini u Dalmatinskoj zagori, a solidno ulje mu nikako nije odmoglo.
Uštipci su tzv. hercegovački ili vlaški (da ne ulazimo u mikrolokacijske nazive), znači bez kvasca i posluženi su s ličkom basom. Iako od vrlo bazičnih sastojaka, uštipci su bili perfektni, a basa koja je pravljena od mlijeka s ljetne ispaše i s morske strane Velebita bila je nevjerojatna, i teksturom i okusom drugačija od base sa sjeverne strane Velebita. Uz čašu dobrog vina, ručak je mogao stati samo na kruhu i uštipcima s basom, no ugodnim iznenađenjima tu nije bio kraj.
Tartarskom smo se posebno veselili s obzirom na to da se služi sa sirom iz mišine (uz dodatak domaćeg dimljenog maslaca) i nismo ostali razočarani. Dobra hrana već je pisala o potencijalu sira iz mišine, a ovo je jelo pokazatelj da se radi o namirnici kojoj apsolutno treba dati više prostora. Meso je kosano i nešto blaže začinjeno jer je obilno posuto naribanim zrelijim sirom iz mišine, dobro popaprenim i uz žličnjak dimljenog maslaca. Uz kruh ispod peke i malo maslinova ulja, ovo je jedna od najboljih verzija tartarskog koji smo probali, jer sir ovdje upravo pjeva i fantastično se slaže sa svježim mesom. Jedina zamjerka ide na par listića rukole koja je po našem mišljenju ovom jelu apsolutno nepotrebna.
Juha od pivca je također za preporuku, aromatična i ukusna s dosta komadića mesa. Pivce nabavljaju iz Slavonije, što svakako pozdravljamo kao dobar primjer poticanja domaće proizvodnje.
Od toplih predjela odlučili smo probati oba, gnude od paške skute (16 €) i rižoto od tikvice i jadranskih kozica (18 €).
Gnudi (njudi), mekši i lakši rođaci gnoccha (njoka), rade se, umjesto s ricottom, s paškom skutom (oba se sira rade od sirutke, ali se u ricottu dodaje mlijeko ili vrhnje), još jedan mig lokalnim namirnicama i još jedna uspješna kombinacija, pogotovo što je posuta s još malo sira iz mišine koji jako lijepo komplimentira skutu. Pečene i oguljene cherry rajčice daju notu svježine i slatkoće.
Rižoto od tikvice i jadranskih kozica također nam se svidio okusom, iako je riža malo pobjegla, ali još uvijek nije bila raskuhana u kašu. Tikvice i povrtni temeljac lijepa su podloga za glavnu zvijezdu, jadranske kozice koje okusom i teksturom jednostavno ne možete zamijeniti.
Ljubazna i uslužna konobarica upozorila nas je da od glavnih jela nema ribe, tako da smo se na kraju odlučili za ragu od janjetine s maslegijom (19 €), biftek s pireom od krompira (28 €), ramstek s maslacem s vriskom (21 €), jedan dječji obrok koji se sastoji od pohanih pilećih prsa s krumpirom (12 €) i miješanu zelenu salatu (4 €).
Dječji obrok može proći i kao obrok za odrasle željne okusa domaćih pohanih prsa i krumpira pečenog s korom. Poh je bio izvrstan, krumpir također, tako da su djeca (ono s nama i ono u nama) bila vrlo zadovoljna.
BIftek je poslužen s blanširanim i lagano zaprženim mahunama, pire krumpirom i goveđim umakom. Na pitanje konobarice odabrali smo srednje-slabo pečen biftek što smo i dobili, a meso je bilo tehnički pečeno bez greške, mekano i ukusno, s izvrsnim umakom. Ali ono što nas je posebno oduševilo jest pire krumpir. Naime, ovo nije bila francuska verzija kremasta do savršenosti i dominantno mliječna okusom, ovo je verzija u kojoj tekstura nije savršeno glatka i u kojoj ćete osjetiti poneki komadić krumpira. Ali kakvog! Uglavnom, cijelim jelom dominirat će okus najboljeg krumpira s mliječnom podlogom u pozadini, a komadići koji bi nekome mogli smetati nama su bili kao bingo. I odličan primjer kako i u klasičnom jelu sadržaj može zasjeniti formu.
Ramstek je mokro odležan 38 dana, tehnički perfektno pripremljen i poslužen s maslacem od vriska i domaćim krumpirom pečenim u kori uz isti umak koji je poslužen uz biftek. Osim fantastičnog krumpira, ovo jelo dodatno diže maslac od vriska s vrlo suptilnim cvjetnim notama.
Ragu od janjetine s maslegijom i grilanim kupusom je jednostavno, ali nevjerojatno moćno jelo. Ragu se radi od cijelog janjeta koje se sporo kuha, a rezultat je mekano i podatno meso punog okusa i umak s koncentriranim okusom janjetine. Maslegija je varijanta palente koja se kuha s masnoćom uz dodatak skorupa iz mišine i tipična je za zadarsko zaleđe kao jedna od brojnih varijacija jela s kukuruznim brašnom koja nalazimo diljem Balkana i izvrsna je pratnja janjetini, a grilani kupus koji je malo ‘‘popustio‘‘ u raguu djeluje kao doza slatkoće i ugodne gorčine. Ovo je jelo kao stvoreno nakon duge šetnje Velebitom na hladan dan, a svakako bi ga trebali probati svi ljubitelji janjetine.
U ponudi su i dva deserta: čokoladni kolač sa sladoledom od meda (7 €) i crumble od nektarine sa sladoledom od paške skute (7 €).
Crumble je vrlo zanimljiv jer kombinira slatkoću voća i crumblea ili mrvljenca, s punim, gotovo slankastim okusom skute. I moramo priznati da nam se od dva deserta ovaj manje svidio. Ne mislimo da je loš, jednostavno nam nije pasala kombinacija skute i voća.
Međutim, čokoladni kolač i sladoled od meda su nas oborili s nogu. Čokoladni kolač jedan je od najboljih koji smo ikada probali, punog okusa čokolade, nježne i lagane teksture koja se gotovo topi u ustima, a opet ne gnjecav. Spoj sa sladoledom od meda funkcionira idealno, jer iako smo se bojali da će biti presladak, uopće nije bio, a okus meda je bio dominantan, ali ne na agresivan način i savršeno se slagao s kolačem.
Vinska lista je relativno kratka, ali vrlo lokalna, što pozdravljamo, jer gotovo sva vina su od proizvođača iz okolice Zadra ili Šibenika. Mi smo se odlučili za izvrsnu Maraštinu Bora iz 2024. (5,60 €/1 dl) i Crljenak iz Kraljevskih vinograda iz Petrčana (6,40 €/1 dl).
Posjet Konobi Jakan jako nam se svidio. Iako je restoran relativno nedavno otvoren, pokazuju fantastičan potencijal i čini se održiv pristup koji kombinira najbolje od lokalnih namirnica, oživljavanje zaboravljenih jela i uspostavljanja lanaca nabave s lokalnim i nacionalnim proizvođačima. Kuhinja je relativno jednostavna, ali tehnički na visokom nivou i s vrhunskim namirnicama, koje s takvim pristupom imaju priliku zasjati i pokazati svoj potencijal. Nadamo se da će Jakan nastaviti u smjeru u kojem je krenuo i poslužiti kao primjer i mnogim drugim zaseocima na obali i unutrašnjosti. Do tada, rado ćemo opet svraćati u Vulića Dolac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....