Otok Krk sve se uvjerljivije pozicionira kao vrhunska gastronomska destinacija, a jedan od restorana koji najsnažnije predvodi tu transformaciju, spajajući bogatu kulinarsku baštinu s modernim ambicijama, svakako je restoran malog obiteljskog hotela Vila Rova.
Glavni kuhar restorana Marin Pleše svojim radom modernizira gastronomsku scenu otoka. Restoran nudi isključivo degustacijske jelovnike u dvije varijante, pri čemu gost unaprijed zna samo broj sljedova, što jamči element iznenađenja. Odabrali smo dulji jelovnik od šest sljedova, koji uključuje i pet dodatnih pozdrava iz kuhinje, po cijeni od 110 eura po osobi.
U restoran smo stigli prvi, točno u 18:30, s otvaranjem vrata. Dočekao nas je mladi konobar Kristijan i smjestio za stol s pogledom na more. Večer smo započeli pjenušcem; izbor na čaše je impresivan, s etiketama poput Taittingera, Tomca i Šembera, no odlučili smo se za lokalnu opciju – Maličić Šipun, živahan i citrusan pjenušac od sto posto žlahtine. Odabrali smo i lokalnu vinsku pratnju uz sljedove.
Dok smo uživali u pjenušcu i krajičkom oka pratili spori zalazak sunca, stigli su prvi pozdravi iz kuhinje. Za početak, slastan humus od slanutka i rajčice, obogaćen domaćim maslinovim uljem i svježim biljem iz njihova vrta. Slijedili su vrlo hrskavi jastučići od pâte à choux tijesta punjeni kremom od teleće jetrice.
No, najfiniji dio pozdrava bili su maslac i selekcija kruha. Maslac, aromatiziran prahom sušenih crnih truba, bio je gust i izrazito slan, a svoju je puninu okusa pokazao tek uz odličan vrući brioche kruh od žirova brašna, simbolično oblikovan poput žira, simbola Malinske. Uz njega je poslužen i domaći kukuruzni kruh koji je bio sasvim fin.
Prvi je slijed bio eksplozija okusa: marinirane dagnje položene na hladnu juhu od tikvica, oplemenjene uljem peršina, kuhanim pinjolima, morskim šparogama i gelom od žlahtine. Iako bombastično, jelo je zadržalo lagan, izrazito zeleno morski profil s dugim završetkom. Njegovu je zaigranu kompleksnost lijepo pratio mladi i lepršavi Coletti Pinot Grigio 2024.
Kuhinja je nastavila u snažnom ritmu. Slijedio je marinirani teleći jezik, jelo u kojem je do izražaja došla čista punoća okusa i duboki umami mesa. Ukiseljeni luk, krema od grčkog jogurta i hrskavi lješnjaci, sve prekriveno elegantnim želeom od cikle, stvarali su vibrantne kontraste tekstura i okusa. Uz ovo čvrsto i skladno jelo pili smo bogatu Krauthakerovu Graševinu Mitrovac 2023, čija je slojevita, kremasta struktura elegantno pratila mekoću i umami jela.
Iako je tempo kuhinje potom usporio, a restoranska sala se napunila uz elegantnu glazbenu podlogu, nismo ni slutili da slijedi jedno od najboljih jela koje smo kušali ove godine. Slijed je bio demonstracija kvarnerskog škampa u dva izdanja. Prvo, cappelletto punjen mesom škampa i breskvom, posut prahom sušene rajčice i preliven intenzivnim consomméom od sušenih rajčica i ulja škampa. U ovoj izvedbi, u perfektnom tijestu, slatkoća škampa bila je suptilnija, prožeta voćnošću breskve.
Drugo izdanje bio je ražnjić od mesa škampovih kliješta, kratko pečen na grillu, uz koji je poslužena krema od breskve i ružmarina. Ovdje je slatkoća škampa bila eksplozivna, tek s naznakom dima, dok je krema nudila nježan, voćni kontrapunkt. Uz ovo jelo razigranih tekstura, poslužen je Grgićev Pošip 2023 – čvrsto i snažno vino čija struktura nije mogla bolje pratiti ovo jelo.
Idući nas je slijed podjednako uzbudio, i to iz tri ključna razloga. Prvi je bio pristup ribi: potrbušina brancina, najslađi dio ribe, pečena na yakitori grillu do hrskave kožice, ostala je prepuna dima i sočnog mesa. Drugi je bio prilog: fantastičan slani umak od zapečenih ribljih kostiju i temeljca s grilanim domaćim mahunama briljantno je surađivao s ribom, dok se komad kruha od heljde, oraha i rogača snažno, ali skladno uključio u jelo. Treći, podjednako uzbudljiv razlog bio je Bire Grk 2023 u čaši, snažno, hrskavo i slano vino čija je mineralnost savršeno parirala dimu s grilla – i sve je skupa činilo fantastičan spoj.
Usprkos našoj skepsi da kuhinja teško može zadržati tako visoku postavljenu razinu, nastavilo se podjednako jako, sada s posvetom tradiciji krčke tjestenine. Na tanjuru su stigle šurlice, čvrste i slane, a dostojno ih je pratio ragu od goveđih rebrica, tostirani prženi ječam, prah kadulje i začudno blag, nenametljiv hollandaise od kukuruza. U ovoj moćnoj kompoziciji goveđi je ragu apsolutno zasjao, dok je tostirani ječam pružao neočekivano zabavan, hrskav zalogaj. Jelo je pratilo najzabavnije vino večeri, Ipša Malvazija 2019, gusto, jantarno i prepuno okusa.
Posljednji slani slijed donio je janjeću potrbušinu premazanu jusom, posluženu s pireom od koromača, pestom od motra i engleskog celera te zelenim umakom od divljeg koromača. Iako je jelo bilo prepuno jakih, preciznih okusa, djelovalo pomalo predvidljivo. To nije nužno loše, no nedostajalo je uzbuđenja prethodnih sljedova, premda je vrlo zanimljiv pire od koromača ostavio pamtljiv dojam. Uz glavni tanjur stigao je i zabavan dodatak: bijeli gel punjen janjećim tripicama, s čipsom od zobi i naribanim crnim tartufom. Jedino crveno vino večeri, Josić Ciconia Nigra Cuvée 2024, dobro je pratilo jelo.
Kako to obično biva u igri degustacijskih jelovnika, uslijedio je preddesert, čistač nepca. Sorbet od dinje na podlozi od crumblea s maslinovim uljem ispunio je svoju ulogu dostojanstveno. Intenzivna voćnost dinje i hrskavost slankastog crumblea bili su upravo ono što je trebalo našemu nepcu za osvježenje i pripremu za glavni desert.
Glavni desert, bijela kava, bio je ujedno odličan i odviše siguran. Sladoled od focaccie, krema od kave i cikorije, crumble od heljde i saće meda činili su neupitno ukusnu, gustu i sočnu cjelinu. Ipak, desert je djelovao kao najsigurniji potez večeri. Uz desert je poslužen poluslatki Muškat žuti vinarije Štampar, koji svojom slatkoćom i svježinom pruža ugodan pairing desertu.
Nakon deserta odigrala se scena koja jasno pokazuje koliko je timu restorana, na čelu sa chefom, stalo do cjelokupnog iskustva gosta. Sam chef Marin Pleše izašao je iz kuhinje i osobno obišao svaki stol, slušajući dojmove i rukujući se s gostima. Ta gesta, koja pokazuje poštovanje prema mišljenju svakog gosta, ugodno nas je iznenadila.
Za sam kraj večeri stigao je petit four u atraktivnom obliku. Praline, koje su nalikovale kamenju, bile su punjene ganacheom od bijele čokolade i lovora - hrskave, čvrste i zavodljive. Uz njih, poslužene su i skladne, ugodne madeleine pogačice s gelom od sušenih grožđica. Bio je to krasan završetak iznimne večere. Nakon što smo podmirili račun, krenuli smo put Zagreba. U autu smo, kako to obično biva, rezimirali iskustvo.
Cjelokupni dojam u Vili Rovi apsolutno opravdava posjet. Iako je bilo sitnica koje nisu bile na razini genijalnosti ostatka večere, doživjeli smo jedno od najugodnijih i najposebnijih kulinarskih iskustava ove godine. Servis je bio fantastičan, vinski pairing većinom uzbudljiv, a ambijent ugodan. Jedina stvarna zamjerka ide na račun detalja u interijeru, poput umjetnog bilja na stolovima, što donekle narušava inače visoku estetiku.
Usprkos toj zanemarivoj kritici, posjet Vili Rovi preporučujemo bez ikakve zadrške. Marin Pleše u fantastičnoj je formi; jela su mu maštovita, zabavna i jasna, cijeli tim restorana djeluje besprijekorno uhodano, a ambijent uz pogled na more je predivan. Teško je zamisliti da trenutačno itko na Kvarneru autentičnije, a istovremeno modernije, predstavlja svoj kraj od Vile Rova. Odakle god da krećete, ovo je restoran zbog kojeg se putovanje itekako isplati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....