Skrivena u mirnom dvorištu Masarykove ulice, Beštija ne viče, nego šapće da je tu, a točno takav je i njezin kulinarski rukopis. Tiho samopouzdana, fokusirana na sezonalnost i moderan pristup kuhanju, ali još uvijek u potrazi za onim "nečim" što će svako jelo učiniti nezaboravnim. Nema sumnje da je riječ o cool mjestu s ozbiljnim ambicijama, ali večer koju smo ondje proveli ostavila nas je s dojmom da je svakoj kompoziciji nedostajala još jedna nota, kao da je melodija već lijepa, ali nije sasvim skladana do kraja.
Ambijent Beštije je minimalistički, ali topao - prozračan, s decentnim svjetlima i ugodnom glazbom u pozadini. Osoblje je iznimno ljubazno, profesionalno i nenametljivo - znaju svoje vino, znaju svoj meni, i rado će pomoći bez trunke pretencioznosti. Atmosfera je opuštena, ali nikad ne prelazi u ležernost koja gubi ritam. I baš kao što prostor uspijeva spojiti suzdržanu estetiku s ugodom, tako i kuhinja pokušava balansirati između lokalnog i globalnog, jednostavnog i složenog, poznatog i novog.
Večeru smo započeli s beef tartarom s majonezom od estragona i hrenom (19,50 €). Tekstura mesa je bila ugodna, začinjenost vrlo odmjerena – bez agresivnih začina. No, jelo nas nije potpuno uvjerilo. Možda je krivac bio sourdough kruh koji je bio iznenađujuće slan, ili činjenica da se hren gotovo nije osjetio. Majoneza je bila divna, ali sve skupa kao da je vapilo za svježinom - kiselinom, nečim što će probuditi tanjur.
Pečeni poriluk na kiselom kruhu s tučenom ricottom, pestom od pistacija i maslinovim uljem zvuči kao jelo s karakterom (15 €), no na tanjuru je dojam bio nešto skromniji. Poriluk je karameliziran i divno sladak, ali teško se grize. Ricotta nježna, možda i previše. Falilo je odlučnosti, konkretnosti.
Tonnarelli od medvjeđeg luka sa straciatellom, usoljenim žumanjkom i limunom (24 €), jedno od glavnih jela, bili su tehnički precizno pripremljeni. Tonnarelli su vrsta duge tjestenine slične špagetima, ali deblje i kompaktnije teksture - idealne za upijanje umaka. Okus medvjeđeg luka bio je prisutan, ne napadan, a straciatella se lijepo stopila s limunom. Usoljeni žumanjak dodaje umami notu, no i ovo jelo kao da traži kontrast - hrskavost, kiselinu, neki neočekivani element koji bi nas zatekao.
S druge strane, bavette s pireom od paprike, padron papričicama i jusom (30 €) ponudio je vrlo elegantnu kombinaciju. Bavette je rez mesa s potrbušine goveda, uz flank, odličan za kratku termičku obradu. Meso je bilo meko, sočno i savršeno pečeno. Pire od paprike, najdojmljiviji element tanjura, dao je slatkoću i dubinu. Jus bogat i uravnotežen. Iako nije bilo velikih iznenađenja, ovdje se sve složilo.
Panna cotta od mlaćenice i tonke s jagodama, matičnjakom i quinoa popsima (7,50 €) bila je desert koji nas je osvježio i razveselio. Mlaćenica daje kiselu svježinu, tonka laganu egzotiku, a quinoa popsi razigranost u teksturi. Desert koji uspješno kombinira više tehnika i tekstura, i baš zbog toga funkcionira.
Brownie sa sladoledom od vanilije i glazurom od kakaa (7,50 €) je, pak, bio najklasičniji desert večeri. Vanjština brownija bila je nešto tvrđa no što bismo željeli, ali unutrašnjost meka, topla. Sladoled kremast, glazura čokoladna. Fino, ali predvidljivo - nije jelo za pamćenje, već za sigurnu završnicu.
Beštijina vinska lista prava je poslastica za znatiželjnog gosta. Mi smo započeli večer s proseccom Vigna Rampante Asolo DOCG - suhim, s elegantnim mjehurićima i fino integriranom kiselinom, idealnim za predjela. Uz tjesteninu smo pili Kunjas Grk, hrvatski bijelac pun karaktera, s dovoljno tijela da iznese medvjeđi luk i usoljeni žumanjak. Za kraj smo probali i slovenski Pasji rep Zelen, vrlo zanimljivo vino svježe arome. Ipak, Grk je bio apsolutni favorit večeri, vino koje bismo rado pili i bez jela, ali još radije uz njega.
Beštija je restoran koji nas je zaintrigirao, zabavio, ali i natjerao da razmišljamo o tome koliko je teško sastaviti tanjur koji će biti savršeno uravnotežen. Svako jelo imalo je svoju priču i vrijednost, no gotovo svima je falila ona zadnja stepenica - da nas pogodi ravno u nepce i ostane upamćeno. Ali, i to je dio čari: Beštija je na dobrom putu. Ima odličnu ideju, kvalitetnu izvedbu, solidnu vinsku listu i osoblje koje stvara osjećaj da ste došli kod prijatelja koji obožava hranu. Ovo je restoran kojem želite uspjeh, restoran kojem želite reći - samo nastavite, već ste jako dobri, a uz malo više odvažnosti, bit ćete sjajni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....