Kada je prije gotovo dvije godine chef Deni Srdoč u Rijeci otvorio Hidden Wine Bistro, puno se očekivalo od njegova novog projekta. Srdoč je bistro osmislio kao mjesto gdje se hrana dijeli za stolom uz dobru čašu ili bocu vina. I danas je taj koncept i dalje živ te vjerojatno bolji nego ikad.
Kuhinju Hidden Wine Bistroa od početka vodi Željko Vukićević, koji je dosad za bistro osmislio neka od kreativnijih jela koja su viđena u Rijeci.
Bistro je smješten u uskim riječkim kalama, na adresi Andrije Medulića 8, nedaleko od Korza, dovoljno blizu centru, a opet skriven od gradske vreve. Restoran smo posjetili na vruć proljetni dan, no vrlo pomno osmišljena vanjska terasa s velikom tendom pruža dobru zaštitu od sunca. Dočekao nas je susretljiv konobar koji je, kako će se pokazati, vrhunski odradio svoj posao.
Čim smo sjeli za stol, konobar nam je donio bokal vode, koji bi nadopunjavao čim bi bio pri kraju. Uz menije nam je donio i dnevnu ponudu, koja se uz sezonski menu nudi u Hiddenu. Jelovnik se sastoji od, kako nam je objasnio, tri hladna i dva topla predjela te tri glavna jela uz deserte. Mi smo se odlučili za nekoliko jela; što se vina tiče, slušali smo preporuke konobara. Prije samih jela konobar nam je na stol donio i domaći sourdough kruh (focacciu, 3 €) kojemu je, iako je bio topao i aromatiziran ružmarinom, nedostajalo soli i, po našem mišljenju, doza one prepoznatljive kiselosti.
Juneći proljetni tartar (15 €) odlično nas je uveo u proljetni menu. Koncipiran tako da uz njega uopće nije potreban prepečenac ili čips, odlično je začinjen, blago pikantan i sočan. Kombiniran s medvjeđim lukom, gljivama i posut dehidriranim žumanjkom, tartar je poseban zbog dodatka domaćih panko mrvica koje, osim doze ugljikohidrata, daju hrskavu teksturu jelu zbog koje nam sourdough focaccia nije ni bila potrebna. Svježi Umani Ronchi Verdicchio Classico (5 €), koji je rezao masnoću tartara, odlično je pristajao tom jelu.
Drugo predjelo koje smo kušali bilo je Mare e monti charcuterie (17 €). Tanjur Željka Vukićevića donosi porchettu, svježe jadranske kozice, prozračnu kremu i pikantan sirovi hren. Krema je imala laganu, pjenastu strukturu i uravnoteženu kiselost koja je efikasno podizala okus porchette. Jadranske kozice istaknule su se svježinom i slatkasto-slanom aromom, sirovi hren unio je prikladnu pikantnost i nakratko povezao mesne i morske note, kao i hrskava rotkvica. Ipak, suhomesnate ploške i kozice ostavile su dojam da svaka komponenta prati vlastitu priču, pa tanjur, unatoč zanimljivim idejama, nije potpuno zaokružen.
Arancini (16 €) punjeni divljim šparogama i dagnjama bili su odlični. Položeni na gusti pesto, arancini su bili izvrsno balansirani posutim pikantnim aiolijem sa šafranom i paprom. Hrskavi, sočni i zasitni, lijepo su nas uveli u glavna jela.
Već smo bili blago siti od obilatih predjela pa smo se odlučili za Angelotte s kozlićem i Skušu. Uz njih smo pili blagi R&J Boutique Winery Sauvignon Blanc (7 €) te Tikveški Bovin Tempranillo 2017 (5 €), po preporuci konobara.
Angelotti s kozlićem (19 €) možda su i najbolje jelo tog ručka. Vukićevićevo jelo odlično je iz nekoliko razloga. Prvo, angelotti su bili savršeno kuhani al dente. Drugo, jelo je vrlo kompleksno: trgani kozlić kao punjenje je fantastičan, a punjenja od skute i palente također su izuzetno ukusna. Angelotti su punjeni različitim nadjevima pa svaki zalogaj donosi element iznenađenja. Treće, jus od kozlića i umak od dimljenog sira savršeno su glazirani i toliko ukusni da se na tanjuru ne ostavlja ni kap. Četvrto, kadulja utopljena u med s cvijetom soli, zatim dehidrirana i posuta preko tjestenine, zaokružuje ovo jelo i čini ga jednim od najkreativnijih i najukusnijih jela s tjesteninom koje smo probali u posljednje vrijeme.
Skuša (21 €), rezana i raširena na leptir, položena na zeleni umak od jalapeña i špinata, nimalo ne zaostaje za angelottima. Riba je sama po sebi lijepo pečena, a umak od jalapeña i špinata blago ljutkast, gust i karakteran. Dovoljno je pikantan za one koji vole oštrije okuse, no istovremeno dovoljno blag kako bi se svidio praktički svakome tko tolerira ljutinu na tanjuru. Romanesco, poslužen uz skušu, zapečen s vinaigretteom od limete i jogurtom krasno kontrira ribi. Jelo pršti zelenilom proljeća.
Kušali smo i oba deserta: Pandišpanj i Crêpes Suzette.
Pandišpanj (7 €) s kremom od jagoda i vanilije blago nas je razočarao. Komad torte, poslužen uz kremu i komadiće jagoda, vrlo je lagan, ali pomalo beskarakteran. Svidjela nam se njegova prozračnost nakon obilnog ručka, no kreme su ostale neutralne – ni jagoda ni vanilija ne donose dovoljno izražen okus da bi desert ostao u pamćenju.
No, Crêpes Suzette (7 €) su nam, iako zasitnije, puno bolje sjele od pandišpanja. Klasični francuski desert lijepo je zaključio naš ručak u Hiddenu.
Očigledno je da se u Hiddenu vrlo uspješno kuha sezonski. Vukićević i njegov tim pripremaju vrlo kreativna sezonska jela, od kojih su neka samo dobra, a neka izvrsna. Uz ovako dobru kuhinju, ugodno nas je iznenadila i izvanredna usluga: mlad, nenametljiv, ali uvijek prisutan konobar pokazao se najsvjetlijom točkom ručka. Od trenutka kada smo ušli u restoran do onoga kada smo otišli, bio je formalno-prijateljski nastrojen, objasnio nam je u detalje svako jelo te nam lijepo predstavio vinsku kartu. Srdoč može biti ponosan na ekipu koju je postavio u Hiddenu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....