Tužna je istina da se zagrebački Gornji grad baš i ne može pohvaliti pretjerano dobrom gastronomskom ponudom. Nekoć smo ovdje zalazili u Brokenships, a ostale, tradicionalne restorane s ponudom osmišljenom uglavnom da privuku turiste većinu vremena smo zaobilazili. Ovih smo dana to odučili promijeniti i zaputili se u Didov san u Mletačkoj ulici kako bismo vidjeli kako u ovo doba posluje jedan od gornjogradskih restorana koji na različitim gastro online servisima kotira prilično visoko. Već po dolasku jasno nam je bilo kako je Didov san i dalje itekako popularna adresa. Ovdje se, naime, za cijelo vrijeme naše večere, od 20 do otprilike 21.30 sat, tražilo mjesto više. Možda je to zbog ugodne atmosfere Gornjeg grada, možda zbog profesionalnog, ali pristupačnog i toplog osoblja, a možda zbog cijena koje su ovdje, s obzirom na lokaciju, prilično poštene.
Didov san gostima trenutačno na izbor nudi klasičan i ljetni meni. Odlučili smo isprobati sa svakog ponešto pa smo odabrali nekoliko klasika i oslonili se na preporuku osoblja. Uzeli smo tako uštipke sa sirevima (42 kn) i soparnik (44 kn) za predjelo, zatim lovački odrezak (120 kn) i pohane žabe (140 kn) za glavno jelo te imotsku tortu (38 kn) i rožatu za desert (36 kn). Uz to smo popili i čašu kujundžuše (20 kn za 0,20 l) i vrlo dobru orahovaču (26 kn).
Uštipci su ovdje uvjerljivo najpopularnije jelo, a kada ih kušate, jasno je i zašto. Slasne, još tople, pržene loptice tijesta teško je prestati jesti, posebice u kombinaciji s odličnim kajmakom i blago slanim sirom iz kace. U slučaju da ih naručujete za predjelo, budite oprezni i ostavite koji za kasnije kako se ne biste zasitili prije nego što na stol stigne glavno jelo. Lijepo napravljen soparnik s tankim tijestom i dobro začinjenim nadjevom također će biti dobar odabir, taman da malo zamastite prste i uz ovu slasnu pogaču nazdravite čašom vina na početku ručka ili večere.
Iako su predjela ovdje bila najbolji dio naše večere, nisu nas razočarala ni glavna jela. Žabe su bile fino hrskave, iznutra sočne poput najsočnijeg pilećeg zabatka. Došle su u kombinaciji s domaćim prženim krumpirićima koji su također bili dobro pripremljeni te pristojnim tartar umakom.
Lovački odrezak uzeli smo na preporuku osoblja, a riječ je zapravo o svinjskom lungiću u gustom umaku od gljiva i pršuta, koji također dolazi u kombinaciji s krumpirićima. Ovdje bismo svakako voljeli vidjeti prilog poput lovačkih knedli ili njoka, s kojima bismo ljepše mogli pokupiti umak s tanjura, no drugih većih zamjerki na samo jelo nismo imali. Meso je bilo mekano i nije se presušilo, umak je bio korektno napravljen, komadići pršuta bili su neočekivan i uzbudljiv dodatak, a gljive su zadržale svoje sokove i lijepo zaokružile cijeli tanjur.
S malom pauzom između zbilja zasitnih predjela i glavnih jela, na stol su stigle i imotska torta s bademima te rožata. Oba deserta bila su prilično ukusna, a malu prednost dali bismo torti od badema s bogatom aromom naranče koja je, očekivano, bila nešto teža, ali je zadržala sočnost i nije bila preslatka. Rožata je bila korektna, možda mrvicu prečvrsta pa nas je na trenutak podsjetila na kakav hladni puding, no i dalje ukusna.
Tijekom cijele večere osoblje nam je bilo na raspolaganju i strpljivo odgovaralo na pitanja, unatoč punom restoranu i neprestanom propitkivanju prolaznika kada će se koji stol osloboditi. Također, primijetili smo kako osoblje ovdje odlično govori talijanski i engleski jezik, što nije uvijek slučaj s lokalima u centru grada. Cijene nisu paprene, atmosfera je dobra, a unatoč skelama na susjednim zgradama, i pogled sa stolova na terasi ima svoj šarm. Unutrašnjost restorana na prvi nas pogled nije oduševila.
Na kraju, hrana ovdje možda nije spektakularna, ali je korektno pripremljena pa bi se ovo mjesto, onako bez previše razmišljanja, moglo naći među top pet restorana koje bismo preporučili inozemnim prijateljima u obilasku centra i potrazi za domaćom hranom.