Svatko tko svoj špeceraj rado obavlja na zagrebačkoj tržnici Trešnjevka sigurno je barem jednom prošao pokraj najpoznatijeg mjesta za gablec u tom kvartu - restorana Platz. Iako su se kroz godine mijenjali koncepti i ekipe u kuhinji, ime je ostalo isto, kao i ono najvažnije: poštena, domaća hrana s porcijama koje mogu zadovoljiti i one najgladnije.
Izvana gotovo neprimjetan, smješten na lokaciji na kojoj je fluktuacija ljudi u jutarnjim satima golema, Platz se iza velikih stakala i jednostavne ploče s kredom ispisanom dnevnom ponudom otvara u prostran i ugodno uređen interijer u kojem se, bez puno razmišljanja, dolazi na pravi zagrebački gablec. Upravo tu, za stolovima koje već malo iza podne zauzimaju dame i dobro sređena gospoda, još se njeguje ona stara kultura ručka "kak se nekad jelo".
Unutra je sve nekako toplo i domaće, od rasporeda stolova do atmosfere, a posebno mjesto zauzimaju konobari starog kova, kakvih je danas sve manje. Ljubazni, brzi i sigurni u svoje preporuke, znaju sve cake bez da svakih pet minuta moraju provjeravati s kuhinjom. Iako su stolovi bili gotovo puni u doba ranog ručka, prostora ima dovoljno zahvaljujući dvjema etažama otvorene sale, pa smo se smjestili i odlučili jedan hladni zimski dan ugrijati mesnom i morskom verzijom gableca.
Na preporuku iznimno ljubaznog konobara za početak nam je stigla bistra pileća juhica (2,90 eura) od domaćeg piceka, poslužena u starinskom lončiću, onom na koji smo navikli kada bi došli na ručak kod bake. Već prva žlica vratila nas je u neka toplija, jednostavnija vremena i dala do znanja da je ovdje domaći štih više od puke fraze.
Iako smo planirali stati na juhi i glavnim jelima, nismo odoljeli sugestiji da kušamo svježe domaće raviole punjene ovčjim sirom (12,40 eura), u umaku od tartufa i pršuta. Jesu li nas već tada uhvatili prvi znakovi prejedanja? Jesu. Je li nam bilo žao? Ni najmanje. Ravioli su bili savršeno al dente, aromatični i bogati, pravi mali raj za ljubitelje tartufa.
Od dnevnih gableca tog dana posebno nas je osvojilo teleće pečenje s dinstanim zeljem i pekarskim krumpirom (14 eura). Meso mekano kao duša, sočno i izdašno, u porciji koja bi zadovoljila i one koji su cijeli dan proveli na nogama na tržnici. Uz njega je savršeno legla domaća salata od cikle (3,40 eura), koju sami pripremaju, i moramo priznati, bolju već dugo nismo probali. Ovdje se na prvi pogled, ali i na prvi zalogaj, vidi da je riječ o pravoj domaćoj kuhinji, čiji okus i izgled teško mogu prevariti.
Lignje na žaru (18,00 eura) dali smo na test Dalmatincu, a svi znamo da strožeg suca nema. Uz odlično začinjenu blitvu, kvalitetno maslinovo ulje i lignje koje nisu ni najmanje žilave, već taman pečene, ovaj je tanjur prošao najzahtjevniji ispit s čistom peticom. Bilo je jasno da je riječ o dobroj namirnici, ali i o iskusnoj ruci u kuhinji.
Tog dana dnevna je ponuda brojila petnaestak jela, od juha do mesnih i ribljih specijaliteta, doista za svakoga ponešto. Cijene su korektne, porcije velike: juhe kreću od 2,90 eura, glavna jela u prosjeku su oko 13 eura, dok je teleće pečenje stajalo 14 eura. Ni desertna ponuda nije skromna, uz rožatu (3,50 eura), u kojoj smo posebno uživali, tu je bila i zanimljiva baklava za one koji se svaki put brinu da će jednostavno biti previše slatka, ali i dobro nam poznati tiramisu (2,90 eura). Slatka točka na i jednog pravog, starinskog zagrebačkog gableca.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....