Jutarnji list donosi najbolje iz The Economista - jednog od najrelevantnijih i najuglednijih svjetskih medija koji se fokusira na geopolitiku, ekonomiju, znanost i tehnologiju. Svaki tjedan donosimo analitički uvid i perspektivu o globalnim vijestima.
Sve dosad objavljene članke pročitajte ovdje
© 2026. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.
Dijamantni privjesak koji je Bogolo Kenewendo, ministrica rudarstva Bocvane, nosila u veljači na rudarskoj konferenciji u Cape Townu (kao i onaj na premijeri filma A diamond is born), uistinu je upečatljiv komad nakita. Dijamanti koje je iskopala kompanija De Beers, dugo sinonim za dragulje, pomogli su pretvoriti državu s juga Afrike u jednu od najbogatijih na kontinentu. Sada Bocvana želi povećati udio vlasništva u kompaniji De Beers (trenutno drži 15%) i tako dodatno ojačati svoju poziciju u sektoru.
No, predstojeća prodaja De Beersa od strane njegove matične kompanije (Anglo American) događa se baš kada su cijene prirodnih dijamanata naglo pale zbog jeftinih, laboratorijski uzgojenih alternativa i, u manjoj mjeri, radi manjeg broja brakova (a time i kupnje zaručničkih prstenova) u Sjedinjenim Američkim Državama i Kini, dvama velikim tržištima.
Procijenjena vrijednost De Beersa pala je s 12,75 milijardi dolara 2011. na 2,3 milijarde dolara. Za neke potencijalne investitore to predstavlja povoljnu priliku. No, za Bocvanu, koja je povijesno najveći afrički proizvođač dijamanata, povećanje udjela čak i po toj cijeni bio bi rizičan potez, a možda i upozoravajuća priča o tome kako afričke zemlje, kada pokušavaju izvući veću vrijednost iz prirodnih resursa, postaju još ovisnije o njima.
Povijest Bocvane isprepletena je s De Beersom poput dijamanata u zlatnoj ogrlici. Tvrtka, koja ime duguje dvojici braće na čijem je zemljištu u 19. stoljeću otkriven dijamant, osnovana je od strane Cecila Rhodesa, viktorijanskog imperijalista. Godine 1967., godinu dana nakon što je Bocvana stekla neovisnost od Ujedinjenog Kraljevstva, geolozi su otkrili prvo od nekoliko velikih nalazišta. Dvije godine kasnije država Bocvana i kompanija De Beers zajedno su osnovale novu firmu Debswana, čija zadaća je bila vađenje dijamanata. Tijekom godina Bocvana je dogovarala sve povoljnije uvjete, koji su uključivali i stjecanje manjinskog udjela u De Beersu 2004. godine.
Od 1970. do 2000. gospodarstvo Bocvane raslo je prosječnom stopom od 10,6% godišnje, što je nešto više od prosjeka Kine od 9% u istom razdoblju. Zemlja je razborito upravljala tim prihodima, ulažući u infrastrukturu, škole i klinike. Vlade su proračunske viškove stavljale u fondove za “crne dane”, poput državnog investicijskog računa. No, Bocvana danas više ne “blista” kao prije. Pad cijena dijamanata, koji čine oko 25% BDP-a i 80% izvoza, praktički je zaustavio gospodarski rast od 2023. godine. Kako su prihodi od dijamanata padali, tako je Bocvana ispraznila fond za crne dane. Omjer javnog duga i BDP-a gotovo se udvostručio od 2023.; prošle godine dvije agencije za kreditni rejting snizile su ocjenu državnih obveznica. Proračunski deficit za fiskalnu godinu koja počinje u travnju procjenjuje se na gotovo 9% BDP-a.
Svi potencijalni kupci De Beersa, bilo privatni konzorciji ili zemlje proizvođači dijamanata (Angola i Namibija također razmatraju ponude), vjeruju da se trend pada tržišta prirodnih dijamanata može preokrenuti. Industrija dijamanata oduvijek je bila kombinacija rudarstva, proizvodnje i marketinga. Slogan “A diamond is forever”, skovan 1947. za De Beers, ponovno je pobudio interes za dijamante iščezao nakon Velike depresije. Gareth Penny, bivši direktor De Beersa, kaže da oporavak tvrtke zahtijeva ponovno poticanje potražnje za prirodnim dijamantima kao luksuznim proizvodom. “U više od 30 godina u ovom poslu nikada nisam upoznao potrošača koji je kupio dijamant samo zato što lijepo izgleda i sjaji”, kaže.
No, Bocvana, gdje se zbiva 72% proizvodnje De Beersa, ima i druge razloge zbog kojih želi povećati udio vlasništva; udio od najmanje 25% dao bi joj pravo veta na važne odluke. Vlada želi imati veći utjecaj na upravljanje najvažnijom tvrtkom u zemlji.
Zato su izvješća od prošle godine da i Angola razmatra kupnju većinskog udjela izazvala paniku u Bocvani. Angola je u posljednje vrijeme znatno povećala proizvodnju dijamanata. Godine 2024. prvi je put u 20 godina prestigla Bocvanu kao najveći afrički proizvođač po vrijednosti. Iz perspektive Bocvane, angolsko preuzimanje De Beersa bilo bi otprilike kao da Katar ili Ujedinjeni Arapski Emirati kupe Saudi Aramco, golemog naftnog giganta Saudijske Arabije.
Bocvana vjeruje da ako poveća svoj udio u De Beersu, može zarađivati i izvan samog rudarenja. “Postoji cijeli ekosustav u tom poslu koji nas zanima. Vjerujemo da će to pomoći potaknuti i druge industrije u Bocvani”, kaže Kenewendo. Predsjednik Duma Boko poručio je: “Ne smijemo biti samo čuvari prirodnog bogatstva, nego moramo aktivno sudjelovati u stvaranju njegove vrijednosti.”
Tri razloga protiv kupnje
Ipak, skeptici dovode u pitanje plan Bocvane iz tri razloga. Prvi je nedostatak novca. U prosincu je Međunarodni monetarni fond upozorio protiv plana povećanja udjela, pozivajući se na “fiskalnu situaciju” zemlje. Ako Bocvana prikupi novac zalaganjem dijela budućih prihoda od dijamanata, to samo odgađa problem.
Problem je što Bocvana ne uspijeva zarađivati izvan samog rudarenja. Ne može konkurirati Indiji u rezanju i poliranju dijamanata. Pokušaji De Beersa da razvije vlastiti maloprodajni lanac nisu uspjeli. Keith Jefferis iz konzultantske kuće Econsult Botswana tvrdi da je najprofitabilniji dio poslovanja De Beersa i dalje rudarenje. Pita se zašto bi vlada htjela povećati izloženost slabije profitabilnim dijelovima kompanije. “Nema dokaza da se u ostatku lanca vrijednosti De Beersa ostvaruje zarada, niti da bismo, povećanjem udjela, dobili veće prihode.”
Treća kritika odnosi se na to da bi Bocvana trebala diverzificirati gospodarstvo i smanjiti ovisnost o dijamantima. Iako su dijamanti nesumnjivo donijeli korist zemlji, Bocvana je i “klasičan primjer nizozemske bolesti”, tvrdi Jefferis, što druge potencijalne izvozne sektore čini manje konkurentnima. Predlaže da se ograničeni resursi usmjere u razvoj domaće, izvozno orijentirane proizvodnje.
Unatoč Bokoovoj izjavi iz studenoga da Bocvana želi većinski udio u kompaniji, najizgledniji scenarij je da De Beers kupi široki konzorcij koji uključuje privatne investitore i afričke države, pri čemu bi privatni kapital imao većinsku kontrolu. “Vjerojatno nema smisla ići do kraja”, priznaje jedan direktor u Debswani. I Angola je u međuvremenu preispitala smislenost ponude za većinski udio. U Cape Townu je pak ministar rudarstva Diamantino (uistinu mu je to ime) Pedro Azevedo govorio o važnosti “suradnje svih sudionika na tržištu”.
Što se tiče Bocvane, pitanje je treba li uopće sudjelovati u nadmetanju. Najmoćniji ljudi države obilježeni su ulogom koju su dijamanti odigirali u povijesti Bocvane. Opasnost je da Bocvana na kraju ispadne poput neracionalnog romantičara koji pokušava skupiti novac za dijamantni prsten koji si teško može priuštiti, i to za zaruke koje možda i nisu najbolji izbor.
© 2025. The Economist Newspaper Limited. Sva prava pridržana.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....