Koliko je snažan kineski stisak? Xi Jinping ovladao je mračnim umijećima trgovinskog ratovanja

"Kina tuče trgovinom, Rusija tuče ratom", razmišljao je naglas predsjednik Donald Trump 11. kolovoza. "Kina nas neće više tuči, ne dok sam ja na čelu", dodao je. Mnogi se ne bi složili.

Njegova opaska došla je svega nekoliko sati prije nego što je za 90 dana produljio krhko trgovinsko primirje s Kinom. Nakon mjeseci uzajamnih carinskih udara, kinesko-američki trgovinski rat sada je utonuo u nelagodnu statičnost. Kina koristi to vrijeme da izbrusi sofisticirani arsenal ekonomskih oružja. Dok obje strane razmišljaju o širem dogovoru kojim bi se stabilizirala najvažnija trgovinska veza na svijetu - vrijedna 659 milijardi dolara godišnje - Kina zna da njezina moć nije u onome što kupuje, nego u onome što prodaje.

Predsjednik Xi Jinping i Trump posljednji put sukobili su se oko trgovine 2019. godine. Tada je Xi pristao kupovati više američkih dobara, a taj sporazum u Kini je bio naširoko kritiziran.

Uklapalo se to u nespretan obrazac tadašnje kineske politike. Peking je tada uglavnom kažnjavao prijestupnike uskraćivanjem pristupa svom potrošačkom tržištu, recimo australskom vinu ili litavskoj govedini. Više ne. Sada Xi radije pritišće opskrbne lance i strane industrije koje o njima ovise.

Posljednjih mjeseci nagomilali su se kineski uspjesi. Najprije je Xi u travnju povukao majstorski potez: uzvratio je na američke carine zagušivanjem opskrbe rafiniranim rijetkim zemnim mineralima i magnetima presudnim za američke tvrtke. Američki proizvođači automobila uspaničili su se pa je Trump odabrao mir. U srpnju je Europska unija zacviljela uoči samita EU i Kine jer su tokovi rijetkih minerala i baterijskih tehnologija prema Europi usporili bez objašnjenja.

Sve se to čini usklađeno s Xijevim pažljivo skrojenim planom. Još 2020. pozvao je Kinu da stvori asimetrične ovisnosti - oslobađanjem vlastitih opskrbnih lanaca od stranih ulaza, dok istodobno nastoji "zategnuti ovisnost međunarodnih proizvodnih lanaca o Kini". Na sastanku u travnju te godine Xi je objasnio partijskom tijelu da su takve ovisnosti "moćna protumjera i odvraćajuća sposobnost protiv stranaca koji bi umjetno prekinuli opskrbu [Kine]". Kina želi da drugi ovise o njoj, a da pritom ne ovisi o drugima.

Prema istraživanju Vikinga Bohmana sa Sveučilišta Tufts i drugih koautora, kinesko korištenje ekonomskih sankcija doseglo je povijesni vrhunac ove godine.

Baš poput američkih izvoznih kontrola, Kini je teško odoljeti korištenju Xijevih oružja, čak i uz rizik od povratnog udara.

"Peking nije iznenađen što ima polugu moći, ali njome se mora služiti diskretno", smatra Xiang Lanxin sa Sveučilišta u Singapuru.

Kako, dakle, funkcioniraju kineska ekonomska oružja?

Posljednjih godina Xijevi su dužnosnici sastavljali popis dobara koja Kina proizvodi, a trebaju svijetu.

Nakon Trumpova reizbora prošle godine, kineska je vlada postala tvrđa. Uvela je dugo očekivani režim izvoznih licenci za više od 700 proizvoda, od kojih su mnogi potrebni zapadnim oružanim snagama, uključujući napredne proizvodne strojeve, ulaze za baterije, biotehnologiju, senzore i kritične minerale. Popis ne obuhvaća samo vojnu opremu, nego i one ključne za industrije koje dužnosnici smatraju strateškima, poput električnih vozila i solarne tehnologije.

Za neke proizvode, na primjer minerale i kemijske prekursore za lijekove, kineski proizvođači drže gotovo monopol globalne opskrbe. Dijelom je to posljedica tržišnih sila koje su koncentrirale proizvodnju u Kini, gdje je ona jeftina, skalabilna i često subvencionirana, a dijelom i rezultat namjerne strategije kontrole industrijskih ulaza.

Ključno je da pravila formaliziraju mogućnost dužnosnika da ugase izvoz ukidanjem licenci. Kineski proizvođači koji za njih apliciraju moraju znati tko je krajnji korisnik njihove robe i to prijaviti. To je Kini omogućilo da nastavi gušiti opskrbu rijetkim metalima pojedinim zapadnim obrambenim tvrtkama, dok je istodobno obnovila tokove prema Americi kao dio trgovinskog primirja. Manjak magneta otpornih na visoke temperature, primjerice, podiže troškove za mlazne motore borbenih aviona. Zakonodavstvo uključuje i takozvanu eksteritorijalnu jurisdikciju, ono daje dužnosnicima ovlasti da nalože kako se dobra proizvedena u trećim zemljama uz uporabu kineskih ulaza ne smiju prodavati određenim krajnjim korisnicima.

Kada kineski kreatori politika razmatraju koje će industrije ciljati, ne izgleda da se vode time kome će najviše naštetiti, već onim što će koristiti njihovim vlastitim tvrtkama.

Kina nastoji zadržati najprofitabilnije i tehnološki najvažnije faze proizvodnje unutar svojih granica, kaže Rebecca Arcesati iz MERICS-a, berlinskog think-tanka.

Ako bi kineski dužnosnici odlučili zabraniti izvoz gotovih proizvoda, poput baterija ili dronova, mogli bi naštetiti domaćim proizvođačima. No ograničavanjem protoka industrijskih ulaza potrebnih za njihovu izradu, kreatori politika zapravo snižavaju cijene na domaćim tržištima i daju svojim izvoznicima troškovnu prednost u odnosu na stranu konkurenciju u važnim sektorima.

To objašnjava što Kina, prema svemu sudeći, radi u Indiji.

Licencije za napredne proizvodne strojeve za Indiju prestale su se odobravati, a u toj državi Apple stvara alternativne opskrbne lance. Ograničen protok alatnih strojeva i disprozija, rijetkog zemnog elementa, navodno je usporio proizvodnju iPhonea i AirPoda. A u lipnju je Appleov domaći proizvođač, Foxconn, povukao više od 300 kineskih inženjera iz Indije, što sugerira da su ti potezi bili koordinirani.

Kina je ove godine svoja ekonomska oružja uglavnom koristila obrambeno - kao odgovor na američke trgovinske politike. No to sve ima svoju cijenu. Strani dužnosnici i tvrtke sada strepe da bi mogli biti iznenada odsječeni od kineskih dobavljača, primjerice u sukobu oko Tajvana. Kineski kreatori politika time su si nanijeli "ogromnu reputacijsku štetu", žali se strani poslovni čelnik u Pekingu. Dužnosnici u Bruxellesu, Tokiju i Washingtonu su uznemireni i u tijeku je navala sklapanja novih dogovora.

To znači da će se Xi vjerojatno suočiti s istim problemom koji dobro poznaje i Amerika: što se sankcije više koriste, to su manje učinkovite.

Da bi gušenje bilo učinkovito, zemlja mora imati gotovo pa monopol na opskrbu određenim dobrom ili uslugom, ističe Matteo Maggiori sa Sveučilišta Stanford. "Moć sankcioniranja nije linearna, što znači da je razlika između kontrole 95% i 85% tržišta razlika između toga mogu li mete sankcija pronaći alternativne dobavljače ili ne", kaže Maggiori. Napominje da dok carine natjeraju tvrtke na povećanje cijena, izvozne kontrole obično ih potiču na ulaganje u alternative.

Neki kineski dužnosnici to razumiju. Pojedini visoki dužnosnici čak su dali naslutiti europskim poduzetnicima da bi se hitni slučajevi nestašice rijetkih zemnih minerala, poput onih koji bi zatvorili tvornicu, trebali prijaviti Ministarstvu trgovine kako bi se pronašla neslužbena zaobilazna rješenja i održala opskrba. Takvo vješto upravljanje kontrolama može pomoći da se otupi želja stranih tvrtki (usmjerenih na kratkoročne profite) da ulažu u alternative. Wu Xinbo iz Centra za američke studije na Sveučilištu Fudan u Šangaju rekao je u lipnju za CNN da se tokovima izvoza može upravljati. Iz vladine perspektive: "Ako je bilateralni odnos dobar, onda ćemo izvoz malo ubrzati; ako nije, usporit ćemo ga".

Zaključak je da se Kina nalazi u delikatnoj poziciji. Strancima daje razlog da pomisle kako njezini opskrbni lanci nisu pouzdani, a istodobno ih odvraća od traženja alternativa. A njezini diplomati gnjave trgovinske partnere da ne popuste američkim zahtjevima koji bi izolirali Kinu od svjetske trgovine.

"Pokušaji razdvajanja i prekidanja opskrbnih lanaca", rekao je Xi stranim poslovnim ljudima u ožujku, "naštetit će samo drugima, a ne koristiti nikome." To je doista mudra opaska.