Najčuvanija granica na svijetu naglo je utihnula

Kim Chang-hwan je nekoć bez čepića za uši teško mogao zaspati u svojoj kući u Daedong-riju, selu na južnokorejskoj strani granice sa Sjevernom Korejom. Naime, prije osamnaest mjeseci južnokorejske vlasti počele su preko mreže zvučnika, postavljenih duž granice, emitirati K-pop glazbu i informativne emisije prema Sjevernoj Koreji. Pjongjang je uzvratio istom mjerom, emitirajući životinjske krikove i jezive zvižduke sa svojih zvučnika. Zatim je, ranije ove godine, na granici utihnulo. Kim se tomu obradovao.

Ovo smirenje odražava novi pristup južnokorejskog predsjednika Leeja Jae Myunga prema prijetećem susjedu sa sjevera. Napetosti između Sjeverne i Južne Koreje rasle su za mandata njegova prethodnika, konzervativca Yoona Suk Yeola, koji je bio na vlasti od 2022. do 2024.

Događaji na granici jasno su odražavali pogoršanje odnosa: južnokorejski aktivisti preko granice su slali letke s kritikama sjevernokorejskog režima, dok je Sjever uzvraćao balonima ispunjenima smećem i izmetom. Prošle je godine Yoon dodatno pojačao pritisak, ponovno uključivši zvučnike, koji se nisu koristili još od 2018.

Drugačija politika

Lee, ljevičar koji je u lipnju postao predsjednik, nastoji voditi pomirljiviju politiku. Gašenje zvučnika bio je jedan od njegovih prvih poteza otkako je preuzeo vlast. Dijeljenje letaka također je (uglavnom) prekinuto. Nekoliko dana nakon te odluke i Sjeverna Koreja ugasila je svoje zvučnike.

Europa sada ima golemu šansu u Ukrajini

Malo će tko žaliti za kakofonijom u pograničnim područjima, a to je samo jedan od načina na koji Lee pokušava obustaviti aktivnosti koje iritiraju Sjever. Neke druge njegove odluke izazivaju znatno više reakcija. Godinama je južnokorejska obavještajna služba emitirala radijski program prema Sjevernoj Koreji u nadi da će običnim građanima omogućiti pristup necenzuriranim vijestima. Ti su programi ove godine prvi put obustavljeni nakon 2010. Gašenje je uslijedilo nedugo pošto je Donald Trump ukinuo američke javno financirane informativne servise koji su također emitiralii prema Sjevernoj Koreji.

Zbog toga je, prema podacima američkog think tanka Stimson Center, broj sati programa koji iz inozemstva dopiru u zemlju od svibnja smanjen za približno 80 posto. Preostali emiteri, nekolicina postaja koje vode aktivisti, odašilju kratkovalni signal iz zemalja poput Tajvana, Filipina i Uzbekistana. Emitiranje iz Južne Koreje dodatno bi otežalo sjevernokorejskim cenzorima ometanje signala. No južnokorejska vlada to ne dopušta, žali se jedan od uključenih sudionika.

Aktivisti zato traže nove načine kako doprijeti do stanovnika Sjeverne Koreje. Jedan prebjeg sa Sjevera koji danas živi u Seulu nedavno je pokrenuo internetsku radijsku postaju namijenjenu Sjevernokorejcima koji žive izvan Korejskog poluotoka, poput studenata i radnika u inozemstvu. Njegova ideja jest da slušatelji informacije koje ondje dobiju prenesu prijateljima i obitelji u domovini.

Sve to predstavlja prilično velik ustupak sjevernokorejskom vodstvu, koje necenzurirane informacije smatra ozbiljnom prijetnjom.

Drakonske kazne

Režim zato diže kazne za širenje i konzumiranje stranog sadržaja, a one uglavnom osiguravaju dugogodišnje mjesto u zatvoru. U pojedinim slučajevima osuda znači pogubljenje. Posjedovanje radija strane proizvodnje protuzakonito je, osim ako je uređaj prijavljen policiji i tehnički blokiran tako da može primati isključivo državne frekvencije. Unatoč tome, mnogi Sjevernokorejci radio i dalje smatraju najsigurnijim kanalom za pristup informacijama izvan granica, sigurnijim čak i od krijumčarenih USB memorija. Radioaparate je lakše sakriti od vlasti nego televizore, a mogu raditi na baterije, što je itekako važno u zemlji koja se suočava s kroničnim nestašicama električne energije.

Stigao je trenutak istine za NATO

Lee je svoju odluku o obustavi emitiranja branio tvrdnjom da je radio zastario i rasipnički medij. „Sve se može pronaći na internetu“, rekao je prošlog mjeseca. No predsjednik zasigurno zna da Sjevernokorejci nemaju slobodan pristup internetu. Čini se da Lee ovom gestom želi potaknuti Kim Jong Una, sjevernokorejskog diktatora, da se vrati za pregovarački stol. „Traži male stvari koje će spriječiti daljnje pogoršanje situacije“, kaže Jun Bong-geun, profesor emeritus na Korejskoj nacionalnoj diplomatskoj akademiji.

Hoće li uspjeti? S obzirom na to da je Sjeverna Koreja u međuvremenu osigurala potporu Kine i Rusije, režim ne djeluje očajno. Štoviše, čini se da njezin vođa vjeruje kako bi uskoro mogao izvući velike ustupke od Sjedinjenih Država, možda čak i priznanje svojeg nuklearnog arsenala.

Sve su češće govorkanja da bi se Trump sljedeće godine mogao osobno sastati sa sjevernokorejskim diktatorom, što bi bio njihov drugi susret. Ishod će uvelike ovisiti o tome hoće li američki predsjednik tom dijalogu pristupiti s oprezom i strateški promišljeno. U međuvremenu, barem stanovnici Južne Koreje uz samu granicu napokon mogu mirnije spavati.