Najveća inženjerska sila u povijesti svijeta

Komunistička partija Kine održat će veliki plenum od 20. do 23. listopada, na kojem će donijeti novi petogodišnji plan. Taj plan obuhvatit će ostatak desetljeća, no neke odluke oblikovat će i daljnju budućnost.

Na sjednici će sudjelovati oko 370 članova Središnjeg komiteta partije – među njima ministri, provincijski guverneri, generali, jedan povjesničar i čak jedan novinar. Od otprilike 200 članova s pravom glasa, više od 50 ima diplomu iz inženjerstva. Imat će mnogo tema za raspravu.

Novi plan, baš kao i prethodni, zasigurno će sadržavati niz „velikih inženjerskih projekata“, od obnove močvara do razvoja visokoučinkovitih legura. Ti će projekti počivati na najvećoj svjetskoj inženjerskoj radnoj snazi, koja je prema jednoj procjeni 2023. brojila više od 20 milijuna ljudi. Kina se nada privući i strane stručnjake. Zato je 1. listopada uvela novu „K“ vizu koja omogućuje ulazak diplomantima znanosti, matematike i inženjerstva, čak i bez poslodavca-sponzora. Taj je potez naljutio mnoge domaće tehnološke radnike, koji smatraju da se time podcjenjuju njihove vještine.

Biti inženjer je u Kini postalo izvor ponosa i moći. Zemlja je, prema riječima Dana Wanga, autora lucidne nove knjige Breakneck, „inženjerska država“. Kakve god etikete Kina nosila, njezina je prava opsesija usmjerena na infrastrukturu i industriju – mostove i strojeve, gradnju i proizvodnju – kao i na neke distopijske eksperimente društvenog inženjeringa, poput svima poznate politike jednog djeteta ili režima nulte tolerancije na covid.

Wang uspoređuje kinesku ambiciju da preoblikuje svijet i preodgaja svoje stanovništvo s američkom tromošću. Sjedinjene Države, kaže on, postale su „pravničko društvo koje blokira sve što može – i dobro i loše“. U knjizi podsjeća na opasku pripisanu Billu Clintonu. „Vi imate previše inženjera,“ navodno je rekao tijekom posjeta Kini 1998., „a mi imamo previše odvjetnika… zamijenimo ih!“

Trend koji dominira Kinom alarm je za ostatak svijeta

Kineska opsjednutost inženjerstvom danas ima i novu dimenziju. Kina želi svladati tzv. „tehnologije gušenja“ – odnosno proizvodnju napredne opreme za proizvodnju čipova, koje više ne može slobodno uvoziti iz SAD-a i njegovih saveznika.

Mladi su odmah reagirali: čak 36% studenata preddiplomskih studija upisalo je inženjerske smjerove. Kina je nekoć imala „demografsku dividendu“ – snažan gospodarski rast zahvaljujući velikom broju mladih radnika u odnosu na djecu i starije. Danas, kako stanovništvo stari i radne snage je manje, taj izvor rasta slabi. Umjesto toga, kineski analitičari govore o „inženjerskoj dividendi“ – koristi koju zemlja sada crpi iz golemog broja inženjera i tehnički obrazovanih ljudi. Ideja je da će znanje, inovacije i tehnološki napredak nadomjestiti ono što je nekad donosila sama brojnost radne snage.

No postoje ekonomske sile kojima se čak ni „inženjerska država“ ne može oduprijeti. Studentska populacija prepuna inženjera nije spriječila pad udjela proizvodnje i građevine u BDP-u – posljedicu duboko ukorijenjenih trendova u produktivnosti i potražnji. Možda je Bill Clinton pogriješio kada se šalio da Kina ima previše inženjera. Ali noviji podaci upućuju na to da zemlja doista ima previše graditelja i proizvođača. „Etikete poput ‘vrtoglavi razvoj’ i ‘inženjerska država’ danas manje vrijede nego što je to bio slučaj od 1980-ih do 2010-ih“, tvrdi Jonathon Sine, komentator iz Amerike, u promišljenoj recenziji Wangove knjige.

Ekonomisti već dugo tvrde da industrijalizacija ima „oblik grbe“. Kad se radnici sele s poljoprivrednih poslova u tvornice, proizvodnja raste kao udio u gospodarstvu. No kako ljudi postaju bogatiji, sve više troše na usluge, a zato industrija s vremenom gubi udio u gospodarstvu.

Ovo je nova američka taktika za rat s Kinom

Te se tendencije dodatno pojačavaju promjenama cijena: proizvedena roba često postaje relativno jeftinija zahvaljujući brzim rastovima produktivnosti koji se ne događaju u drugim sektorima. To smanjuje njezinu težinu u BDP-u – osim ako statističari ne računaju fizičke količine (npr. broj automobila, strojeva, čelika).

Čini se i kako privlačnost inženjerstva ima isti „luk u obliku grbe“: ono raste dok industrija jača, a slabi kako zemlja ulazi u deindustrijalizaciju. Inženjerstvo je doista najpopularnije u državama višeg srednjeg dohotka, poput primjerice Malezije. Također zauzima važno mjesto u zemljama s komunističkom tradicijom, poput bivših sovjetskih republika. U Kini je najviše zanimanja bilo početkom ovog stoljeća, kada je udio redovnih studenata preddiplomskog studija koji su upisivali inženjerstvo bio 36%. Između 2004. i 2011. pao je na manje od 32 posto.

Kinesko se vodstvo nekoć činilo pomireno s ovim razvojnim obrascem. Njihov 13. petogodišnji plan, koji je pokrivao razdoblje 2016.–2020., postavio je cilj povećanja udjela uslužnog sektora u BDP-u – s 50,5% u 2015. na 56% u 2020. godini. Čak se i u samom vrhu partije vidio taj zaokret. Broj inženjera među najvišim dužnosnicima se smanjivao, a zamjenjivali su ih menadžeri, društveni znanstvenici pa čak i pravnici. Godine 2013. Cheng Li iz američkog think-tanka Brookings Institution pisao je o „brzom usponu“ pravnika u kineskoj političkoj eliti. „Ova stalna transformacija elite… vjerojatno će oblikovati društveno-ekonomske i političke politike vodstva“, predviđao je Li.

No, to se nije dogodilo.

Koliko je snažan kineski stisak?

Tijekom prvog mandata Donalda Trumpa, američke izvozne kontrole gotovo su paralizirale neke od najistaknutijih kineskih tehnoloških tvrtki, uključujući ZTE i Huawei. Kao odgovor, Xi Jinping je istaknuo da Kina mora izgraditi „cjelovit“ industrijski sustav – kako bi bila manje ovisna o drugima, a drugi više ovisni o njoj.

Petogodišnji plan, usvojen početkom 2021., odustao je od cilja povećanja udjela usluga u BDP-u i umjesto toga obećao održati stabilan udio industrije. Udio studenata koji upisuju inženjerske studije tada je već ponovno rastao. Povećao se i broj inženjera među punopravnim članovima Središnjeg komiteta.

Unatoč tom zaokretu, kineska industrija i dalje se suočava s ozbiljnim problemima. Ogromna proizvodnja koja izlazi iz tvornica i građevinskog sektora teško pronalazi kupce. Novoizgrađeni stanovi gomilaju se na bilancama developera kao neprodana imovina. Cijene industrijskih proizvoda padaju čim izađu iz tvornica već gotovo tri godine. A iako studenti rado upisuju inženjerske fakultete, to ne znači da su jednako spremni raditi u proizvodnji. Prema istraživanju agencije za zapošljavanje Zhaopin iz prošle godine, samo 8% studenata želi posao u industriji. (Više od četvrtine radije bi se zaposlilo u IT sektoru – jasno pokazujući sklonost „bitovima“ umjesto „vijcima“.) Čak i među onima koji su završili prirodne i tehničke znanosti, tek se 37% zapošljava u zanimanjima izravno povezanim s inženjerstvom, navodi se u članku Qin Fang i kolega sa Sveučilišta za financije i ekonomiju jugozapadne Kine u Chengduu iz 2022.

Kada Središnji komitet Partije, u kojem sjedi velik broj inženjera, kasnije ovog mjeseca bude razmatrao Kinin novi petogodišnji plan, morat će odlučiti hoće li se boriti protiv ovih trendova ili ih prihvatiti. Najnoviji signali politike sugeriraju da bi se kineski čelnici mogli ponovno fokusirati na sektor usluga, kao odgovor na kronični manjak domaće potražnje u gospodarstvu.

Ako tako odluče, mogu potražiti utjehu u jednoj daoističkoj basni, koju su rado citirali dvojica bivših vođa – Mao Zedong i Jiang Zemin. U njoj se priča o tvrdoglavom starcu koji je odlučio sravniti s tlom dvije planine koristeći samo krampove. Nakon što je sebe i svoje potomke posvetio tom zadatku, bogovi su bili dirnuti njegovom ustrajnošću. Pomaknuli su planine umjesto njega, otvorivši tako put kojim su putnici mogli stići do njegova sela. Taj božanski inženjerski pothvat na kraju je postao turistička atrakcija. Planine su se pomaknule, a na njihovu je mjestu procvala industrija uslužnih djelatnosti.