Trend koji dominira Kinom alarm je za ostatak svijeta

Najveća radna snaga na svijetu prošla je kroz iznimnu transformaciju. Kinezi koji žive od gig ekonomije sada su brojni kao i poljoprivredni radnici i industrijski proletarijat. Deseci milijuna Kineza koriste tehnološke platforme kako bi pronašli poslove na kratki rok, a čak 200 milijuna ljudi – što je oko 40 % urbane radne snage – oslanja se na neki oblik fleksibilnog rada. Sudbina tih nesigurnih radnika, koji se bore od toga da skupe novac za vlastiti stan do toga da imaju pristupi javnim uslugama i socijalnim pravima, oblikovat će kinesko gospodarstvo i društvo u godinama koje dolaze. Tehnologija preobražava tržišta rada, a slučaj kineske gig ekonomija nudi važne lekcije i za ostatak svijeta.

U Kini se ovaj trend razvio brže nego drugdje jer su među prvima u svijetu prihvatili tzv. superaplikacije – digitalne platforme koje u jednoj aplikaciji objedinjuju niz različitih usluga (od plaćanja računa, naručivanja hrane i taksija, do rezervacija i kupovine). Upravo te aplikacije omogućile su masovno širenje fleksibilnih oblika rada.

Zahvaljujući toj infrastrukturi, Kina je danas zemlja s najrazvijenijom gig ekonomijom na svijetu: oko 84 milijuna ljudi ondje radi preko takvih platformi, od vozača i dostavljača do niza drugih usluga.

Kako su potrošačke aplikacije širile doseg, tako je ovakav oblik rada postao sve rašireniji i u ostatku azijskih država u razvoju. U indijskoj gig ekonomiji radi oko 10 milijuna radnika. U Maleziji ih je 1,2 milijuna, što je približno 7 % radne snage.

Koliko je snažan kineski stisak?

U posljednje vrijeme gig poslovi u Kini prodrli su i u njezin slavni industrijski sektor. Nekadašnji strogi proletarijat sve više zamjenjuju milijuni povremenih radnika koji uskaču „na zahtjev“, vođeni velikim platformama za zapošljavanje, seleći se s jedne tvorničke trake na drugu. Poslovi često ne zahtijevaju nikakve posebne vještine osim poznavanja latiničnog pisma. Radnici na tim mjestima ostaju tek nekoliko tjedana, ponekad i samo nekoliko dana. Istraživači procjenjuju da ih je možda 40 milijuna - dakle trećina njihove industrijske radne snage, što je više nego tri puta više od ukupnog broja takvih radnika u Americi.

Jedan od razloga rasta ove gig vojske jest fleksibilnost koju traže poslodavci. Tvrtkama je važno da u kratkom roku mogu povećati ili smanjiti proizvodnju, ovisno o sezonskoj potražnji, hirovima tržišta ili geopolitičkim promjenama. Tehnologija tu igra veliku ulogu. Aplikacije na pametnim telefonima povezuju narudžbe kupaca s dostupnim vozačima dostave, dok je u industriji automatizacija eliminirala mnoge složenije zadatke koji su nekad zahtijevali iskustvo. Nastala su nova radna mjesta za visokoobrazovane inženjere, ali i jednostavni poslovi za koje ne treba nikakvo iskustvo.

Fleksibilni oblici rada mnogima odgovaraju. Oni koji se dobro snalaze u platformskom gospodarstvu mogu zarađivati više mijenjanjem poslova nego radeći za jednog poslodavca. Istraživanje iz 2022. pokazalo je da je mjesečni prihod profesionalnih dostavljača u Kini bio gotovo petinu veći od prihoda migrantskih radnika. Drugi, pak, nisu strpljivi kao njihovi roditelji te ne žele tjednima ponavljati isti monotoni zadatak.

U Kini bjesni rat dostavljača, tisuće firmi vuku prema katastrofi

Unatoč tim prednostima, gig radnici suočavaju se s velikim poteškoćama. Bez stabilnijeg odnosa s poslodavcem, mlađi radnici nikada neće steći vještine potrebne za napredak u životu. Napustivši ruralne krajeve, možda neće uspjeti pustiti korijenje u gradovima u kojima gdje stalno mijenjaju poslove. Bez dokaza o stalnom zaposlenju, pod kineskim sustavom kućne registracije "hukou", mogu im biti uskraćene javne usluge u gradovima. A ako se nikad ne nastane, možda se neće ženiti niti imati djecu, čime će dodatno pogoršati problem starenja stanovništva. Jedno je sigurno – ova generacija radnika morat će uzdržavati ne samo sebe, nego i velik broj starijih.

Neke od problema, poput hukou sustava, specifični su za Kinu. No u drugim je aspektima kinesko iskustvo vrijedno proučavanja. Mnoge zemlje, posebno u Aziji, nadaju se da će ponoviti njezin industrijski uspjeh. Nijedna ne smije rasipati potencijal mladih, a upravo je manjak kvalitetnih poslova jedan je od razloga zbog kojih su se mladi u nekoliko azijskih zemalja pobunili protiv samodopadnih političkih elita. Nakon što je u Indoneziji ovoga kolovoza oklopno vozilo pregazilo gig radnika koji je prevozio putnike motorom, prosvjedi prerasli u ulični rat.

Jedna od lekcija iz Kine jest da se ne treba previše oslanjati na industriju. Zemlje koje su izgubile industrijsku snagu ili je nikada nisu ni imale, često sanjaju da će tvornice osigurati stabilna radna mjesta, rast plaća i društvenu stabilnost. To može vrijediti za nekolicinu inženjera i tehničara, ali kinesko iskustvo pokazuje da procesi automatizacije mogu lako istisnuti ili degradirati druga zanimanja.

Ovo je nova američka taktika za rat s Kinom

Druga lekcija glasi; bilo bi uzaludno pokušavati iskorijeniti gig rad u nadi da će ga zamijeniti fiksna radna mjesta. Prava alternativa gig poslovima često znači biti nezaposlen. Nedavno istraživanje pokazalo je da je 77 % vozača u aplikacijama za prijevoz ušlo u tu industriju tek nakon što su izgubili prethodni posao. Platforme za zapošljavanje nisu izmislile nesigurna radna mjesta. I premda njihovi algoritmi ponekad djeluju poput okrutnih nadglednika, tjerajući vozače da voze opasno brzo, oni su ipak napredak u odnosu na okrutne nadzornike koji su nekada bila spona radnika i poslodavca. Valja podsjetiti kako i dalje u mnogim dijelovima Azije, uključujući Kinu, nadničari svako jutro čekaju uz cestu da ih poslodavci odaberu iz gomile.

Treća lekcija jest da bi vlade trebale preispitati društveni ugovor kako i osmisliti ga tako da gig rad ljudima donosi što više koristi.

Kina je već regulirala algoritme kako bi ih učinila manje strogima. Pokušava i smanjiti jaz između novog i starog modela rada tako što e-trgovinskim platformama sugerira da gig radnicima osiguraju socijalnu zaštitu. Indija pak nastoji nagovoriti radnike na platformama da se registriraju kako bi mogli ostvariti pogodnosti poput osiguranja od nesreće, a eventualno i zdravstvenog osiguranja.

No vlade moraju biti još ambicioznije. Umjesto da pokušavaju ugurati gig rad u postojeće sustave, trebale bi iznova osmisliti same politike. Kina bi, primjerice, mogla smanjiti teret obveznih doprinosa poslodavaca, čime bi oslabila njihov poticaj da posežu za gig radnicima umjesto za stalnim zaposlenicima. Države bi trebale učiniti mirovine prenosivima i vezati ih izravnije uz ono što radnici uplaćuju i što na kraju primaju. Mnoge azijske države riskiraju da ostare prije nego što se obogate, pa je kreiranje uvjeta u kojima i nesigurni radnici mogu napredovati važnije nego ikada.