Nova revolucija u Kini toliko je velika da ju je teško i shvatiti

Razmjeri kineske revolucije u području obnovljivih izvora energije gotovo su preveliki da bi ih ljudski um mogao pojmiti. Do kraja prošle godine Kina je instalirala 887 gigavata solarne energije, što je gotovo dvostruko više od ukupnih kapaciteta Europe i Amerike zajedno.

Dvadeset i dvije milijuna tona čelika utrošene 2024. godine na izgradnju novih vjetroturbina i solarnih panela bilo bi dovoljno da se svakog radnog dana te godine izgradi most veličine Golden Gatea. Kina je 2024. proizvela 1.826 teravatsati električne energije iz vjetra i sunca, što je pet puta više energije nego što je sadržano u svih njezinih 600 nuklearnih bojevih glava.

U doba Hladnog rata obilježje velesile bila je kombinacija ogromnog teritorija i nuklearnog arsenala koji je mogao ugroziti svijet. Danas, spoj kineske proizvodne moći i njezine nezasitne potrebe za obiljem jeftine, domaće električne energije zaslužuje da se promatra u istom svjetlu. Upravo je taj spoj Kinu pretvorio u novu vrstu velesile – onu koja raspolaže čistom energijom dostatnom za cijeli svijet.

Preobraza svijeta

Kina preobražava svjetsku energetsku sliku, geopolitiku i samu sposobnost čovječanstva da ograniči katastrofalne posljedice klimatskih promjena. Glavni razlog zbog kojeg većina zemalja još nije dekarbonizirala svoja gospodarstva jest taj što za to nema potrebna sredstva. Upravo taj problem Kina sada rješava. Ona svijetu osigurava sve veće količine kapaciteta čiste energije po cijenama nižima od bilo koje druge opcije, uključujući ugljen i prirodni plin.

Kina može godišnje proizvesti gotovo jedan teravat kapaciteta obnovljive energije, što odgovara proizvodnji više od 300 velikih nuklearnih elektrana. A dinamika koja je stvorila te goleme proizvodne kapacitete još nije ni blizu iscrpljenosti. Kina, koja proizvodi trećinu svjetske električne energije, svoju golemo rastuću potražnju zadovoljava sve učinkovitijom proizvodnjom, čime krajnji proizvod postaje još jeftiniji. To joj pak omogućuje da pokriva sve veću potražnju – i tako se krug nastavlja. Subvencije koje su u početku pokrenule taj začarani krug sada se ukidaju jer više nisu potrebne.

Misteriozni nestanak kineskih direktora

Zahvaljujući tim kapacitetima i praksi postavljanja lako ostvarivih ciljeva, Kina je već premašila, ili je na dobrom putu da premaši, većinu obveza koje je preuzela prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda kada je prije deset godina potpisala Pariški sporazum. Političari, pregovarači, lobisti i drugi sudionici koji se ovih dana okupljaju u Brazilu na 30. konferenciji COP-a UNFCCC-a to čine u trenutku kada Kina iznosi nova obećanja: najavila je više nego udvostručiti kapacitet obnovljive energije i do 2035. dodatno smanjiti emisije. Vrlo je vjerojatno da će i te, skromno postavljene ciljeve – nadmašiti.

Kina svoju energetsku revoluciju sada izvozi i u ostatak svijeta. Dok aktualna američka vlada odbacuje tehnologije obnovljivih izvora energije, a u Europi industrija slabi i birači se bune protiv skupih zelenih politika, ključna borba protiv klimatskih promjena vodit će se u zemljama u razvoju – upravo ondje gdje će kineski obnovljivi izvori imati najveći učinak.

Zarada na obnovljivcima

Kina danas zarađuje više od izvoza zelene tehnologije nego što Sjedinjene Države ostvaruju od izvoza fosilnih goriva. Taj će se trend vjerojatno nastaviti, jednostavno zato što su obnovljivi izvori energije jeftiniji. Kineski rad na smanjenju emisija u vlastitim granicama – kroz sve jeftiniju obnovljivu energiju, veće kapacitete za pohranu, učinkovitija tržišta električne energije, dugačke prijenosne vodove i niz povezanih stručnih znanja – postaje sve važniji i traženiji i izvan njezinih granica.

Najveća inženjerska sila u povijesti svijeta

Širenjem čiste tehnologije Kina istodobno smanjuje vlastite klimatske rizike i ostvaruje gospodarsku dobit, jer svaka zemlja koja smanji emisije zapravo pomaže i njoj. Dugo se smatralo da su gospodarski i klimatski interesi država suprotstavljeni, što je poticalo problem „švercanja na tuđi račun“, kad su zemlje željele koristi od usporavanja klimatskih promjena, ali su izbjegavale troškove. Danas su gospodarski i klimatski interesi najvećeg svjetskog proizvođača, kao i mnogih njegovih izvoznih tržišta, sve više usklađeni.

Budućnost s niskim udjelom ugljika, ali ovisna o kineskim industrijskim kapacitetima, izaziva i zabrinutost. Kina se, čini se, još uvijek ne želi odreći ugljena onom brzinom kojom bi mogla. Kad bi se odlučnije posvetila preoblikovanju svoje elektroenergetske infrastrukture i tržišta te uvela cijenu emisija ugljika, mogla bi prijeći s modela u kojem obnovljivi izvori nadopunjuju sustav temeljen na ugljenu na model u kojem ga potpuno zamjenjuju.

Sigurnost

Za ostatak svijeta glavni razlog zabrinutosti jest pitanje sigurnosti. Kina, pod vodstvom Xi Jinpinga, represivna je kod kuće i beskompromisno sebična u inozemstvu. Znamo li kako Peking iskorištava svoje prednosti, primjerice u opskrbi rijetkim metalima i drugim ključnim mineralima, jasno je zašto pomisao na ovisnost o Kini u bilo kojem strateški važnom području izaziva nelagodu.

Trend koji dominira Kinom alarm je za ostatak svijeta

Kina bi te strahove mogla ublažiti kada bi veći dio svoje proizvodne baze i pripadajuće tehnologije prenijela na tvrtke u koje ulaže izvan vlastitih granica. Uvlačenje siromašnijih zemalja u dužničke zamke, kao što je to u nekim slučajevima činila kroz Inicijativu „Pojas i put“, šteti njezinim dugoročnim poslovnim interesima. No brige iz doba fosilnih goriva – da će netko, negdje, „zatvoriti ventile“ – ne vrijede za tehnologije koje, jednom instalirane, proizvode energiju bez obzira na to što njihovi proizvođači misle ili čine. Solarne ćelije ne mogu se potkupiti ili zloupotrijebiti kao, primjerice, silicijski čipovi.

Koristi bi mogle biti goleme. Iako je mogućnost da se emisije stakleničkih plinova smanje dovoljno da se globalno zagrijavanje zadrži na 1,5 °C (što je bio cilj postavljen u Parizu) danas već iza nas, energija sunca i vjetra i dalje pruža najbolju nadu da se spriječi daljnji rast temperatura. A čak i ako vam klimatske promjene nisu glavni prioritet, vrijedi se radovati izgledu jeftine, obilne i čiste energije te njezinu potencijalu da poboljša živote milijardi ljudi u zemljama u razvoju.

Svijetu treba ono što Kina nudi. Trebao bi to prihvatiti.