Ovo je najstrašniji kineski izvozni proizvod. Koriste ga i u Srbiji

"U Srbiji sam upoznao najljubaznije ljude na koje možete naići. Bili su to kineski policajci. Osjećao sam se tako sretno, sigurno i ponosno“, oduševljeno kaže jedan kineski turist u članku kineske policijske akademije, u kojem se opisuju zajedničke ophodnje s beogradskom policijom.

Propagandni se članak savršeno uklapa u kinesku viziju globalne sigurnosti; Kina je ta koja pomaže „održavati svjetski mir i sigurnost“, a sve uz strogo poštovanje načela „neupletanja u unutarnje poslove“. To je dijametralno suprotno zapadnjačkom pristupu koji, prema Pekingu, počiva na „unilateralizmu“ i „blokovskoj konfrontaciji“, kako je kineski čelnik Xi Jinping opisao Globalnu sigurnosnu inicijativu (GSI) 2022. godine.

Od tada je Kina proširila svoje sigurnosno djelovanje u inozemstvu, nudeći stranim vladama policijsku obuku i nadzornu tehnologiju, a sve s naglaskom na održavanje unutarnje stabilnosti. Kina danas pomaže vladama ne samo u borbi protiv kriminala, nego i u nadzoru vlastitih građana i očuvanju vlasti, a upravo se te usluge pokazuju zapanjujuće popularnima.

GSI je, kao i druge tri globalne inicijative Xi Jinpinga (o razvoju, upravljanju i kulturnoj raznolikosti), prije svega pokušaj izgradnje novih mreža međunarodnog utjecaja. U tu je svrhu Peking preoblikovao mali regionalni policijski forum u svoj najveći međunarodni sigurnosni događaj: Forum za globalnu suradnju u javnoj sigurnosti. Ondje delegati iz više od 120 zemalja raspravljaju o sigurnosnoj suradnji i razgledavaju kinesku policijsku tehnologiju, poput robotskih pasa.

Globalni indeks javne sigurnosti

Prošle su godine organizatori predstavili „Globalni indeks javne sigurnosti“, koji rangira zemlje prema naizgled proizvoljnim bodovima na temelju pokazatelja poput oružanog kriminala, prometnih nesreća i terorizma. Najbolje je ocijenjena Kina, dok je Amerika, očito namjerno, rangirana ispod prosjeka. Bio je to pokušaj „preispisivanja standarda o tome što sigurnost znači i kako bi trebala izgledati“, a Kina je pritom nametnuta kao „primjer koji treba slijediti“, kaže Sheena Greitens sa Sveučilišta u Teksasu.

Kineski utjecaj u području javne sigurnosti širi se i na praktične načine. Izvoz nadzorne tehnologije ubrzano raste. Dvije kineske tvrtke, Hikvision i Dahua, najveći su svjetski proizvođači nadzornih kamera, s ukupnim tržišnim udjelom od 40 %. Huawei svoj nadzorni sustav nazvan „Sigurni grad“ isporučuje u više od 100 zemalja. Nedavna istraga InterSecLaba, digitalne forenzičke mreže, otkrila je da je privatna kineska tvrtka Geedge Networks vladama Etiopije, Kazahstana, Mjanmara i Pakistana prodala tehnologiju kojom kontroliraju internet, što znači da im pomažu u cenzuriranju i nadzoru vlastitih građana.

Misteriozni nestanak kineskih direktora

Kina je od 2000. održala gotovo 900 programa obuke za policiju i sigurnosne snage u 138 zemalja, pokazuje novo istraživanje koje su proveli Sheena Greitens, Isaac Kardon i Cameron Waltz pri Carnegie Endowment for International Peace, američkom think-tanku. Godišnji broj programa obuke povećao se gotovo deset puta u prvom desetljeću vladavine Xi Jinpinga – s 14 programa 2010. na 138 u 2019.

Većina se programa provodi na policijskim akademijama u Kini. Tamo se obično okupljaju skupine od nekoliko desetaka polaznika, koji u Kini provode tjedne ili mjesece. Uče o kineskom sustavu provedbe zakona, obilaze lokalne urede javne sigurnosti i pohađaju tečajeve o specijaliziranim temama, poput kontrole granica ili sigurnosti željezničkog prometa. Najbolji polaznici dobivaju primjerke Xi Jinpingove knjige „The Governance of China“. Ponekad usput vježbaju tai chi (borilačku vještinu) ili kaligrafiju. Kineski se policajci također raspoređuju u inozemstvo i rade s lokalnim policijama. Ove godine skupina kineskih savjetnika poslana je na Salomonske Otoke kako bi promovirala „Fengqiao model“ – sustav iz Maoova doba kada su se mještani poticali da međusobno nadziru jedni druge.

Programe vole susjedi

Zemlje koje najviše sudjeluju u kineskim programima policijske obuke uglavnom su njezini susjedi, posebice one u središnjoj i jugoistočnoj Aziji. Dio te suradnje traje već desetljećima, ponajprije zbog zajedničkih sigurnosnih pitanja na granicama. Središnja Azija najviše surađuje s Kinom u borbi protiv terorizma, dok se jugoistočna Azija fokusira na suzbijanje prijevara i trgovine ljudima. Afričke zemlje također su među glavnim sudionicima, vjerojatno zato što Kina želi zaštititi svoja brojna ulaganja na kontinentu u sklopu Inicijative Pojas i put.

Još je zanimljivije s kakvim režimima Kina surađuje. Usporedili smo podatke Carnegie Endowmenta s indeksom demokracije EIU-a i otkrili da su službe u većini autoritarnih režima prošle kinesku policijsku obuku. Gotovo trećina punokrvnih demokratskih država također je prihvatila kineske programe obuke, premda istraživači iz Carnegieja navode da su ti treninzi uglavnom benigni – primjerice, europske policajce se podučavalo mandarinskom jeziku kako bi lakše komunicirali s kineskim kolegama.

Većina kineskih policijskih programa usmjerena je na opće vještine, poput borbe protiv kibernetičkog kriminala ili suzbijanja trgovine drogom. To se ne razlikuje mnogo od američkih programa obuke stranih policija, koje SAD provodi kroz svoje Međunarodne akademije za provedbu zakona u Bocvani, Salvadoru, Gani, Mađarskoj i Tajlandu. Od 1995. te su akademije obučile više od 70 000 polaznika iz oko 100 zemalja. Razlika je u tome što američka pomoć ima i politički cilj, promicanje demokracije, te se zakonom ne smije pružati režimima koji krše ljudska prava. (Iako se ti propisi nisu uvijek dosljedno primjenjivali, a programi usmjereni na poticanje demokracije smanjeni su tijekom administracije Donalda Trumpa.) Upravo zato je kineski model privlačan autoritarnim režimima, nesavršenim demokracijama i hibridnim režimima, državama koje imaju slabe političke institucije i problematične izborne procese.

Kontrola nereda

To ne znači nužno da Kina te zemlje uči kako postati autoritarne, premda valja znati kako postoje programi koji se izravno tiču sigurnosti režima, poput zaštite štićenih osoba (VIP-ova) ili kontrole nereda. Većina polaznika takvih tečajeva dolazi iz autoritarnih država poput Srednjoafričke Republike, Mjanmara i Gvineje. Iako Kina tvrdi da njezina pomoć nije uvjetovana, u praksi se od primatelja očekuje politička podrška njezinim teritorijalnim zahtjevima, primjerice kada je riječ o Tajvanu i drugim područjima.

Najveća inženjerska sila u povijesti svijeta

Hoće li kineski fokus na sigurnost potaknuti vlade država da se ponašaju autoritarnije? To prije svega ovisi o tome kakve su u početku bile njihove političke sklonosti. Nedavno istraživanje Erin Carter i Bretta Cartera sa Sveučilišta Južne Kalifornije pokazuje da uvoz Huaweijeve tehnologije povećava digitalnu represiju u autokratskim državama, dok u demokratskim zemljama nema nikakav učinak. Kina tako, kaže Sheena Greitens, istodobno „pruža javno dobro i stvara potencijalne represivne mogućnosti“. Njezini programi obuke i sigurnosne tehnologije doista rješavaju potrebe mnogih zemalja, a države koje imaju snažna pravna jamstva i aktivno civilno društvo mogu ih koristiti bez opasnosti od zloporabe.

No, za vlade koje već naginju autoritarizmu, Kina je uzor. Kazahstan je, primjerice, nakon nemira 2022. prekrio ulice Almatyja, svog najvećeg grada, tisućama kamera kineske proizvodnje, kaže stručnjakinja za digitalna prava Dana Malikova. Tamošnje sigurnosne službe vjerojatno uče iz kineskih sustava u obližnjem Xinjiangu, gdje se umjetna inteligencija koristi za prepoznavanje i pojačani nadzor osoba koje se smatraju potencijalno „problematičnima“, čak i ako nisu počinile nikakav prekršaj. U lipnju je tako protukorupcijski aktivist Sanzhar Bokayev zadržan u zračnoj luci u Almatyju nakon što je sustav prepoznavanja lica aktivirao upozorenje u policijskoj bazi podataka „traženih osoba“.

Kineska sigurnosna pomoć ne čini države nužno stabilnijima. Etiopija je uz kinesku pomoć, koja je uključivala obuku sigurnosnih snaga te isporuku sustava za nadzor i internetsku cenzuru, postala još represivnija. To se teško može uklopiti u viziju mira i sigurnosti na način kakav ju opisuje GSI, Xi Jinpingova Globalna sigurnosna inicijativa.

Priručnik za samogradnju represivnog sustava

Najvještiji dio kineske sigurnosne pomoći jest to što uspijeva ojačati autoritarne režime, a da pritom otvoreno ne zagovara autoritarizam. Kina se naprosto predstavlja kao dobavljač alata koje vlasti mogu koristiti po svojoj volji.

U Srbiji je, primjerice, urušavanje nadstrešnice na željezničkoj stanici koju je izgradila kineska tvrtka, pri čemu je prošlog studenoga poginulo 16 ljudi, pokrenulo masovne prosvjede koji traju gotovo godinu dana. Studentski prosvjednici bijesni su na EU jer ne podupire njihov pokret. Ipak, 81 % Srba i dalje gleda na Kinu pozitivno, premda kineske tvrtke obučavaju srpsku policiju i isporučuju opremu za nadzor za koju aktivisti vjeruju da se koristi za praćenje prosvjednika. Razlog je dijelom taj što Kina, za razliku od Zapada, ne tvrdi da zastupa ikakav politički ili vrijednosni sustav i suzdržava se od komentiranja unutarnjih sukoba.

Trend koji dominira Kinom alarm je za ostatak svijeta

Takav „vrijednosno neutralni” pristup sigurnosnoj diplomaciji teško je nadmašiti. Najjasnije se vidi u pacifičkim otočnim državama. Otkako primaju kinesku obuku, policijske snage u zemljama poput Salomonovih Otoka počele su usvajati mentalitet „zaštite države“, a ne građana, kaže Mihai Sora iz australskog Lowy Institutea. Australija se Kini može suprotstaviti samo „natjecanjem u darivanju“, dodaje. Nedavno je vlada Salomonovih Otoka najavila da razmatra osnivanje vlastite vojske, što „nitko ne smatra dobrom idejom“, ali Australija bi mogla pristati financirati projekt samo da spriječi da Kina uskoči umjesto nje.

Kina domišljatim vladama nudi mogućnost da istodobno dobiju i kinesku potporu za unutarnju sigurnost i američku vojnu zaštitu. Tako postupaju, primjerice, Vijetnam i Ujedinjeni Arapski Emirati. Svijet bi se mogao kretati prema „neistraženom teritoriju“ u kojem djeluju dva paralelna sustava sigurnosne pomoći, koje vode različiti globalni akteri, kaže Greitens. Bio bi to cinični svijet, u kojem države postaju snažnije, a građani slabiji.