Ne treba se Frljića previše etiketirati i dizati na razinu provokatora koji kritički govori o hrvatskom društvu. On je jednostavno osoba koja zaslužuje prezir. Gad.
Hvala Jutarnjem na informaciji o objavama bivšeg Katarine Peović. Možda je to ipak trebalo staviti kao udarnu vijest jer je dotični bivšu pozdravio sa SFSN. A taj je pozdrav na vrhuncu lijeve ofenzive (festival FALIŠ u Šibeniku) Jutarnji s radošću objavio.
Nekoliko stotina ljudi? Ne pretjerujte. Na polumračnoj slikici ima ih 50-60 pa bi trebalo pisati nekoliko desetaka ljudi. Ali to zvuči sramotno malo za ovako "značajnu" manifestaciju. To je ta brojnost i snaga ljevice koja svojim nebulozama maltretira čitavu naciju.
Naivci, jeste li se upitali tko ima najviše koristi od jednog priglupog grafita? Jergović, naivci, Jergović! Niti je Jergović bio, niti jest u nekoj opasnosti (prošao kolovoz!), a sve je lijevo jedva dočekalo da se digne na sve četiri i ima o čemu piskarati. Ajde Jergoviću i prijatelji, potrudite se za još koji desničarski grafiti. Treba unaprijed misliti o čemu ćete pisati sljedeći mjesec.
Predvidljivo, javio se i Ante Tomić i u svojoj kolumni u punoj raskoši svoje neduhovitosti opisao slučaj Jergović. To je to. O čemu bi Miljenko i Ante pisali da nema ovakvih slučajeva. O čemu bi se oglašavalo društvo, ne znam čijih, književnika? I Oreškovićka je nešto pokušla oko grafita da bi se probila u medije, za sada neuspješno (gdje ste Pokos, Severina, Mrak Taritaš, Puljakica?). I dalje tvrdim, pitanje svih pitanja je tko ima najviše koristi od tih grafita? U odgovoru se skriva puno toga
Nepismeni uredniče, koga to odmara britanski premijer u Hrvatskoj? Sebe, nepismeni, sebe, pa se u hrvatskom jeziku koristi povratni glagol odmarati se. Dakle, britanski premijer SE odmara u Hrvatskoj. Zakon o hrvatskom jeziku vam nalaže uporabu hrvatskog pravopisa i usluge lektora ako ste nepismeni.
To je to. Samo Jergović i Oreškovićka imaju koristi od ovih grafita. On ima o čemu pisati, hvaliti sam sebe i čestitati si, a ona je opet nakratko izronila iz beznačajnosti. U svakoj istrazi o krivičnim djelima osnovno je pitanje tko ima najviše koristi, jer je ta osoba u većini slučajeva počinitelj samog kaznenog djela. Da ne bude zabune, u svakom slučaju treba osuditi poruke nasilja kao i svo šaranje po zagrebačkim fasadama.
Pitanje u svakoj istrazi je tko ima najviše koristi od počinjenog krivičnog djela. Tipovi poput Jergovića i Ante Tomića priželkuju ovakve poruke jer inače ne bi imali o čemu pisati. A jasno je da im se nikada ništa neće dogoditi osim eventualno izlijevanja sadržaja kible na glavu što se dogodilo Tomiću. Za beznačajnu Daliju je to pitanje izlaska iz anonimnosti, biti ili ne biti prisutna u medijima. Možemo! se zapitati jesu li to oni sami naručili ispisivanje ovih grafita?
Lopovčina Bandić je imao ljude s biografijama za poslove koje su obavljali, pa ih je poštenjačina Tomašević morao zadržati jer on takvih ljudi nema. A ne može na natječaje gdje se traži dokazano stručno iskustvo i konkretni rezultati zaposliti aktiviste is svoje sekte jer je ipak svjestan da bi to bila katastrofa. Pogledaimo samo listu sekte za gradsku skupštinu. Tu sjede filozofi i umjetnici, politolozi, psihoterapeuti, dizajneri, konferencijski prevoditelji, komparatisti, glumci, socijalni radnici, sindikalisti, kineziolozi i podupiratelji zviždača, uz zajednički nazivnik - aktivizam. Zaista znanja i iskustva, dakle biografije, prikladne za vođenje grada!
Pustimo Bulja, on sporo misli i teško se izražava. Nije problem u financiranju ljevičarskih festivala i performansa. Zašto ne? Problem je u nepostojanju simetrije: odbijanju financiranja kulturnih događanja (festivala, predstava, knjiga, filmova) u kojima nema miješanih brakova, krvoločnih hrvatskih branitelja, zlostavljanih Srba prije, tijekom i poslije Domovinskog rata, kriminala u hrvatskoj državi i sl. Za to je glavni krivac ministrica kulture Obuljan Koržinek, HAVC i gradske vlasti i uredi za kulturu (npr. u Zagrebu uz Eminu Višnić prolazi samo aktivizam, alternativa, antife i globalizam, a Puljak je u Splitu radio čuda na kulturnom planu).
Zašto se u Zagrebu forsiraju zeleni projekti, a toliko toga ne-zelenoga ne funkcionira? Zato što Zagreb vode ljudi bez biografije. A tu mislim na biografije u realnom sektoru i planiranju i upravljanju većim i velikim sistemima. Po prvi put su se Senf i ekipa susreli s izazovima jednoga grada kada su došli na čelo Zagreba (a ni sami to nisu očekivali, ), ne zbog znanja nego ono, ajdemo bilo koga samo ne Bandića. Lista za gradsku skupštinu nam govori da tu sjede filozofi i umjetnici, politolozi, psihoterapeuti, dizajneri, konferencijski prevoditelji, komparatisti, glumci, socijalni radnici, sindikalisti, kineziolozi i podupiratelji zviždača, uz zajednički nazivnik - aktivizam. Zaista znanja i iskustva, dakle biografije, prikladne za vođenje grada.
Nisu u stanju pokositi travu u gradu (Zagreb nepokošeni grad!), a sada ćemo imati tramvajske stanice obrasle i prekrivene podivljalim puzavicama (Zagreb podivljali grad!). Ovakve se stvari rade onda kada sve drugo funkcionira i kada ima dovoljno ljudi i mehanizacije za održavanje zelenih površina. Ali Senf i ekipa, ljudi bez biografije, bave se samo zelenim politikama koje na prvi pogled izgledaju dobro (bravo Senf, Zagreb je prodisao!) a osuđene su na propast (recimo Bajs na kome je netko pobrao velike novce, glavno da je transparentno pobrao, bez provizije ili besplatnih bicikla za Senfa i ekipu).
Kad su u pitanju bicikli, tu je Senf doma. Ideja je dobra, ali nisam siguran da će saživjeti jer sadrži dozu biciklističkog entuzijazma. A entuzijasti koji idu na posao biciklom već imaju i koriste svoj. Za one koji bi trebali postati korisnici je dosta nezgodno uzimanje i vraćanje bicikla na određeno mjesto i vremensko ograničenje vožnje bez dodatne naplate, te da se radi o običnim biciklima na pedale. Ali ako Bajs uspije, super.
Stvarno je strašno i skandalozno gledati ova tri uvela lica na naslovnici bilo kojih novina. Srašno je i skandalozno davati im toliko pažnje. Na žalost istina je da Marijačić često pretjera u svojim tekstovima. Može se i na profinjeniji način ukazati na opskurni lik i djelo ovih žena.
Bilo kuda, Rade svuda! U ova teška i opasna vremena on ipak hrabro ostaje u Hrvatskoj, na Brijunima, i šalje nam poruke upozorenja. A u ona bezbrižna i sigurna vremena 1991. on, opet hrabro, odlazi u Beograd i šalje nam poruke koliko mu znači samostalna Hrvatska.
Ma kaj bi bil kriv Senf. On je nabavio sličnu staru kramu od tramvaja iz Njemačke, a ti ne gore. Kriv je nesretni broj linije. Senf, ukini broj 13 i svi ćemo ti zapljeskati na mudrosti i viziji.
Gospođo Pokos, besplatan savjet. Anka Mrak Taritaš voli pjevati (navodno sa suprugom dok plovi Jadranom pjeva prigodno Po šumama i gorama), a Urša Raukar je pokazala pjevačke sklonosti sudjelovanjem u hrvatskoj verziji pjesme Lili Marlen. Glasovno ste sve tri tu negdje i mogli bi smimiti jedan trio. Na A strani Bella Ciao, na B strani Po šumama i gorama. Uspjeh zagarantiran, slijedi koncert u Areni. Posebni gosti Mile Kekin i Rade Šerbeđžija. Nek se vidi da ima i hrabrih muškaraca.
Komentari
Milanović trabunja i kad je trezan, a kak ne bi sad iz kleti gdje pije i jede da se ne baci.
Ne treba se Frljića previše etiketirati i dizati na razinu provokatora koji kritički govori o hrvatskom društvu. On je jednostavno osoba koja zaslužuje prezir. Gad.
Hvala Jutarnjem na informaciji o objavama bivšeg Katarine Peović. Možda je to ipak trebalo staviti kao udarnu vijest jer je dotični bivšu pozdravio sa SFSN. A taj je pozdrav na vrhuncu lijeve ofenzive (festival FALIŠ u Šibeniku) Jutarnji s radošću objavio.
Nekoliko stotina ljudi? Ne pretjerujte. Na polumračnoj slikici ima ih 50-60 pa bi trebalo pisati nekoliko desetaka ljudi. Ali to zvuči sramotno malo za ovako "značajnu" manifestaciju. To je ta brojnost i snaga ljevice koja svojim nebulozama maltretira čitavu naciju.
Naivci, jeste li se upitali tko ima najviše koristi od jednog priglupog grafita? Jergović, naivci, Jergović! Niti je Jergović bio, niti jest u nekoj opasnosti (prošao kolovoz!), a sve je lijevo jedva dočekalo da se digne na sve četiri i ima o čemu piskarati. Ajde Jergoviću i prijatelji, potrudite se za još koji desničarski grafiti. Treba unaprijed misliti o čemu ćete pisati sljedeći mjesec.
Ovaj put palac gore za Senfa. Ovo konačno izgleda kao ponašanje pravog gradonačelnika.
Predvidljivo, javio se i Ante Tomić i u svojoj kolumni u punoj raskoši svoje neduhovitosti opisao slučaj Jergović. To je to. O čemu bi Miljenko i Ante pisali da nema ovakvih slučajeva. O čemu bi se oglašavalo društvo, ne znam čijih, književnika? I Oreškovićka je nešto pokušla oko grafita da bi se probila u medije, za sada neuspješno (gdje ste Pokos, Severina, Mrak Taritaš, Puljakica?). I dalje tvrdim, pitanje svih pitanja je tko ima najviše koristi od tih grafita? U odgovoru se skriva puno toga
Napiši komentar na hrvatskom jeziku. Dadaču tamo preko granice, kod nas se pita "Jesu li zabranitelji dali dozvolu....
Nepismeni uredniče, koga to odmara britanski premijer u Hrvatskoj? Sebe, nepismeni, sebe, pa se u hrvatskom jeziku koristi povratni glagol odmarati se. Dakle, britanski premijer SE odmara u Hrvatskoj. Zakon o hrvatskom jeziku vam nalaže uporabu hrvatskog pravopisa i usluge lektora ako ste nepismeni.
To je to. Samo Jergović i Oreškovićka imaju koristi od ovih grafita. On ima o čemu pisati, hvaliti sam sebe i čestitati si, a ona je opet nakratko izronila iz beznačajnosti. U svakoj istrazi o krivičnim djelima osnovno je pitanje tko ima najviše koristi, jer je ta osoba u većini slučajeva počinitelj samog kaznenog djela. Da ne bude zabune, u svakom slučaju treba osuditi poruke nasilja kao i svo šaranje po zagrebačkim fasadama.
Pitanje u svakoj istrazi je tko ima najviše koristi od počinjenog krivičnog djela. Tipovi poput Jergovića i Ante Tomića priželkuju ovakve poruke jer inače ne bi imali o čemu pisati. A jasno je da im se nikada ništa neće dogoditi osim eventualno izlijevanja sadržaja kible na glavu što se dogodilo Tomiću. Za beznačajnu Daliju je to pitanje izlaska iz anonimnosti, biti ili ne biti prisutna u medijima. Možemo! se zapitati jesu li to oni sami naručili ispisivanje ovih grafita?
Lopovčina Bandić je imao ljude s biografijama za poslove koje su obavljali, pa ih je poštenjačina Tomašević morao zadržati jer on takvih ljudi nema. A ne može na natječaje gdje se traži dokazano stručno iskustvo i konkretni rezultati zaposliti aktiviste is svoje sekte jer je ipak svjestan da bi to bila katastrofa. Pogledaimo samo listu sekte za gradsku skupštinu. Tu sjede filozofi i umjetnici, politolozi, psihoterapeuti, dizajneri, konferencijski prevoditelji, komparatisti, glumci, socijalni radnici, sindikalisti, kineziolozi i podupiratelji zviždača, uz zajednički nazivnik - aktivizam. Zaista znanja i iskustva, dakle biografije, prikladne za vođenje grada!
Pustimo Bulja, on sporo misli i teško se izražava. Nije problem u financiranju ljevičarskih festivala i performansa. Zašto ne? Problem je u nepostojanju simetrije: odbijanju financiranja kulturnih događanja (festivala, predstava, knjiga, filmova) u kojima nema miješanih brakova, krvoločnih hrvatskih branitelja, zlostavljanih Srba prije, tijekom i poslije Domovinskog rata, kriminala u hrvatskoj državi i sl. Za to je glavni krivac ministrica kulture Obuljan Koržinek, HAVC i gradske vlasti i uredi za kulturu (npr. u Zagrebu uz Eminu Višnić prolazi samo aktivizam, alternativa, antife i globalizam, a Puljak je u Splitu radio čuda na kulturnom planu).
Zašto se u Zagrebu forsiraju zeleni projekti, a toliko toga ne-zelenoga ne funkcionira? Zato što Zagreb vode ljudi bez biografije. A tu mislim na biografije u realnom sektoru i planiranju i upravljanju većim i velikim sistemima. Po prvi put su se Senf i ekipa susreli s izazovima jednoga grada kada su došli na čelo Zagreba (a ni sami to nisu očekivali, ), ne zbog znanja nego ono, ajdemo bilo koga samo ne Bandića. Lista za gradsku skupštinu nam govori da tu sjede filozofi i umjetnici, politolozi, psihoterapeuti, dizajneri, konferencijski prevoditelji, komparatisti, glumci, socijalni radnici, sindikalisti, kineziolozi i podupiratelji zviždača, uz zajednički nazivnik - aktivizam. Zaista znanja i iskustva, dakle biografije, prikladne za vođenje grada.
Nisu u stanju pokositi travu u gradu (Zagreb nepokošeni grad!), a sada ćemo imati tramvajske stanice obrasle i prekrivene podivljalim puzavicama (Zagreb podivljali grad!). Ovakve se stvari rade onda kada sve drugo funkcionira i kada ima dovoljno ljudi i mehanizacije za održavanje zelenih površina. Ali Senf i ekipa, ljudi bez biografije, bave se samo zelenim politikama koje na prvi pogled izgledaju dobro (bravo Senf, Zagreb je prodisao!) a osuđene su na propast (recimo Bajs na kome je netko pobrao velike novce, glavno da je transparentno pobrao, bez provizije ili besplatnih bicikla za Senfa i ekipu).
Kad su u pitanju bicikli, tu je Senf doma. Ideja je dobra, ali nisam siguran da će saživjeti jer sadrži dozu biciklističkog entuzijazma. A entuzijasti koji idu na posao biciklom već imaju i koriste svoj. Za one koji bi trebali postati korisnici je dosta nezgodno uzimanje i vraćanje bicikla na određeno mjesto i vremensko ograničenje vožnje bez dodatne naplate, te da se radi o običnim biciklima na pedale. Ali ako Bajs uspije, super.
Stvarno je strašno i skandalozno gledati ova tri uvela lica na naslovnici bilo kojih novina. Srašno je i skandalozno davati im toliko pažnje. Na žalost istina je da Marijačić često pretjera u svojim tekstovima. Može se i na profinjeniji način ukazati na opskurni lik i djelo ovih žena.
Bilo kuda, Rade svuda! U ova teška i opasna vremena on ipak hrabro ostaje u Hrvatskoj, na Brijunima, i šalje nam poruke upozorenja. A u ona bezbrižna i sigurna vremena 1991. on, opet hrabro, odlazi u Beograd i šalje nam poruke koliko mu znači samostalna Hrvatska.
Ma kaj bi bil kriv Senf. On je nabavio sličnu staru kramu od tramvaja iz Njemačke, a ti ne gore. Kriv je nesretni broj linije. Senf, ukini broj 13 i svi ćemo ti zapljeskati na mudrosti i viziji.
Gospođo Pokos, besplatan savjet. Anka Mrak Taritaš voli pjevati (navodno sa suprugom dok plovi Jadranom pjeva prigodno Po šumama i gorama), a Urša Raukar je pokazala pjevačke sklonosti sudjelovanjem u hrvatskoj verziji pjesme Lili Marlen. Glasovno ste sve tri tu negdje i mogli bi smimiti jedan trio. Na A strani Bella Ciao, na B strani Po šumama i gorama. Uspjeh zagarantiran, slijedi koncert u Areni. Posebni gosti Mile Kekin i Rade Šerbeđžija. Nek se vidi da ima i hrabrih muškaraca.