DO VIĐENJA, DRAGOŠTOVANI VANIŠTA Bez njegovih memoarskih knjiga, nemoguće je ispisivati kulturalnu povijest druge polovice XX. stoljeća u Hrvatskoj

I kada se govori o skoroj smrti, ona dolazi iznenada. U posljednjem telefonskom razgovoru Vaništa mi je rekao: “Predugo sam živio, znate, nisam umro na vrijeme. Vučetić je već napisao: Vrag ti je dug život”.

Tada sam se sjetio pjesnika Šime Vučetića, njegove istoimene knjige, ali i Petra Šegedina. Sjedili su u Kranjčevićevoj i pričali, dva otočanina na otoku uspomena. U jednom pismu Vaništa mi je pisao o Krleži: “Vi ne znate koliko sam ovog čovjeka volio, rekao mi je Petar Šegedin. Mogao bih to ponoviti u ovom pismu Vama”.

Stanko Lasić oslovljavao je Josipa Vaništu “Pepo”. Zajedno sa Slavkom Goldsteinom činili su trojac, tri “karlovačka dečka”. I otišli su u onostranost u tako malom razmaku, zbiljski hrastovi hrvatske kulture i umjetnosti.

Napisao sa...