‘Umjesto kista u platno sam zabila nož!‘: Desetljećima nakon smrti, ova umjetnica ostaje nedokučiva

Edita Schubert živjela je dvostrukim životom. Više od tri desetljeća pokojna hrvatska umjetnica radila je na Anatomskom institutu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje je s iznimnom preciznošću crtala secirana ljudska tijela za kirurške udžbenike. U svojem ateljeu stvarala je umjetnost koja je prkosila svakoj kategorizaciji. Spajajući svoja dva naizgled nespojiva posla, najčešće se oslanjala na iste alate, piše The Guardian.

„Izrađivala je nevjerojatno precizne, tehničke ilustracije koje su se koristile u medicinskim udžbenicima. Bila je u potpunosti predana svom radu, a nije imala nikakvih problema kada je morala sudjelovati u seciranju“, rekao je za list David Crowley, kustos nove izložbe, odnosno retrospektive Edite Schubert u Muzeum Susch u istočnoj Švicarskoj.

Njezini anatomski crteži, napomenula je pak kustosica muzeja Marika Kuźmicz, i danas se objavljuju u priručnicima za studente medicine u Hrvatskoj. Kako nadalje ističe The Guardian dvostruko zanimanje Edite Schubert nije bilo neuobičajeno za jugoslavenske umjetnike, koji su rijetko imali pristup komercijalnom tržištu umjetnosti. "No način na koji su se ta dva svijeta prožimala bio je poseban. Skalpeli kojima je radila čiste rezove na leševima postali su alati za rezanje platna, medicinska traka namijenjena previjanju rana držala je na okupu njezina perforirana djela, a epruvete, inače rezervirane za laboratorijske uzorke, postale su spremnici njezine autobiografije".

Postav izložbe Edite Schubert u Muzeju Susch

/Federico Sette

Leonidi Kovač i jednoj od rijetkih osoba kojima je ikada dala intervju, piše The Guardian, svojedobno je rekla: „Umjesto kista u platno sam zabila nož. Morala sam to učiniti, jednostavno mi je na živce išla ta zategnuta površina na kojoj sam kistom trebala govoriti o nečemu“.

Nekoliko godina kasnije, navodi se u članku, taj je svoj poriv pretvorila u pravu, opipljivu umjetnost.

"Schubert je izradila jedanaest velikih platna, svako najprije obojila u jednobojnu plavu, a zatim je na svakom medicinskim skalpelom napravila stotine promišljenih, preciznih rezova. Zarezano platno potom je presavijala kako bi otkrila njegovu poleđinu, stvarajući radove koje je dokumentirala gotovo forenzičkom preciznošću, datirajući svaki kako bi naglasila da se radi o činovima, čak o performansima. U jednoj fotografskoj seriji iz 1977., naslovljenoj Autoportret iza perforiranog platna, provlačila je lice, kosu i prste kroz otvore, pretvarajući vlastito tijelo u umjetnički materijal".

U tekstu se među ostalim tvrdi kako su hrvatski kritičari dva života Edite Schubert promatrali kao potpuno odvojena: eksperimentalnu avangardnu umjetnicu s jedne strane i medicinsku ilustratoricu koja je zarađivala za život s druge.

Za Leonidu Kovač, piše The Guardian, međutim, te dvije osobnosti bile su duboko povezane.

"Ne možete 35 godina raditi u Anatomskom institutu od osam ujutro do tri poslijepodne, a da vas ono što tamo vidite ne oblikuje“, rekla je.

"Prolazeći kroz dvanaest galerija izložbe, posjetitelji se susreću s onim što djeluje kao nekoliko različitih umjetnika – radikalni zaokreti događaju se svakih nekoliko godina. Možda je upravo tako Schubert željela. Čak i danas, desetljećima nakon smrti, ostaje nedokučiva", zaključuje se u članku.