Nakon što je konačno otvoren Veliki egipatski muzej u Kairu (GEM), intenzivirali su se egipatski zahtjevi za povrat biste Nefertiti koja se nalazi u berlinskom Novom muzeju (Neues Museumu). Nefertiti, supruga faraona Ehnatona, slavljena je kao najljepša kraljica drevnog Egipta čija je sudbina, međutim, jedna od najvećih nerješenih zagonetki Egipta. Njezina ljepota ovjekovječena je u bisti pronađenoj početkom 20. stoljeća. Elegancija i snaga skulpture vidljive su u dugom vratu i naglašenim crtama lica.
Međutim, skulptura iz oko 1351. pr. Kr. – 1334. pr. Kr., koja se smatra jednim od remek-djela drevne egipatske umjetnosti, dugo je u središtu diplomatskog i kulturnog spora između Kaira i Berlina.
Bilo je raznih pokušaja tijekom prošlog stoljeća da se poprsje vrati u Egipat. Gotovo su urodili plodom za vrijeme nacista, kada je navodno Hermann Göring, tvrdio da bi repatrijacija poprsja mogla osigurati egipatsku potporu Njemačkoj — no Hitler je odbio odreći se onoga što je nazvao "pravim blagom". "Nikada neću predati glavu kraljice", rekao je. Kasniji pokušaji restitucije nisu naišli na veći odjek.
"Zemlje koje su nam odbijale poslati naše artefakte govorile su: ‘Zašto bismo vam slali vaše artefakte? Imate loše muzeje‘", rekao je, piše The Washington Post, arheolog Zahi Hawass, bivši egipatski ministar za starine, koji vodi peticiju za povrat poprsja. No sada više nitko ne može tvrditi da su europski muzeji sigurniji, dodao je, ukazujući na nedavne krađe artefakata iz londonskog Britanskog muzeja te pljačku nakita u pariškom Louvreu.
"Ne možete reći da Egipat ne može zaštititi svoje artefakte", rekao je Hawass. "Ne postoji muzej koji ima kvalitetu izlaganja kakvu ima GEM."
Kvaliteta novog muzeja — smještenog tik izvan Kaira — nije bitna, rekla je pak Friederike Seyfried, ravnateljica Berlinskog egipatskog muzeja, koji upravlja zbirkom koja uključuje i poprsje Nefertiti u sklopu Pruske zaklade za kulturnu baštinu. Njezina institucija, kao i mnoge druge, ne želi preuzeti rizik transporta tako vrijednog i osjetljivog predmeta, piše The Washington Post.
"Problem je prijevoz", rekla je. "Ne uvjeti u partnerskom muzeju. … Čak i ako muzeji bilo gdje u svijetu ponude najbolje moguće uvjete, kada to zatraže, sve što mogu reći jest: ‘Znate da ga ne mogu posuditi. To je nemoguće. Previše je krhak.‘"
Poprsje je u Njemačku doneseno u skladu sa zakonima koji su tada vrijedili, rekla je Seyfried, a svaka rasprava o restituciji odvijala bi se na političkoj razini. Nije upoznata ni s kakvim trenutačnim razgovorima u Ministarstvu vanjskih poslova o povratku poprsja, dodala je.
Točne okolnosti oko iznošenja poprsja Nefertiti u Njemačku i dalje su predmet prijepora, navodi The Washington Post. Ono što se zna jest da je 1912. tim koji je predvodio njemački egiptolog Ludwig Borchardt pronašao poprsje na arheološkom nalazištu Tell el-Amarna, oko 200 milja južno od Kaira. Pravni okvir pod britanskim kolonijalnim vlastima u Egiptu uspostavio je pravilo 50-50, prema kojem su arheolozi trebali podijeliti nalaze s Egiptom.
Borchardt je zadržao poprsje prilikom podjele plijena, a zagovornici repatrijacije tvrde da je prikrio njegovu pravu prirodu i vrijednost od francuskog upravitelja za starine koji je bio zadužen za provedbu sporazuma. (Postoje dokazi da je Borchardtova ekipa održala svečanu oproštajnu ceremoniju za poprsje, pretpostavljajući da će ga morati predati, te da je ono deset godina nakon dolaska u Njemačku držano izvan očiju javnosti.)
"Poprsje je došlo u Njemačku legalno — to jest, u skladu sa zakonima tog vremena", rekao je Sebastian Conrad, njemački povjesničar i autor knjige o poprsju Nefertiti. "Moralno i normativno pitanje svodi se na to smatra li se zakone tog doba etičnima — smatra li se zakone koji su nastali u imperijalnim uvjetima zakonima koji bi i danas bili moralno obvezujući."
Za Hawassa je odgovor na to pitanje jednostavan: europske kolonijalne sile opljačkale su egipatske artefakte bez pristanka samih Egipćana.
"Te su zemlje silovale Nil", rekao je Hawass, koji se također zalaže za povrat Kamena iz Rosette iz Britanskog muzeja i Zodijaka iz Dendere iz Louvrea. "Vrijeme je da nam vratite nešto."
"Bista Nefertiti pronađena je tijekom iskopavanja koja je odobrila Egipatska uprava za antikvitete", rekao je u listopadu 2024. glasnogovornik Pruske zaklade za kulturnu baštinu Stephan Müchler. "U Berlin je dospjela na osnovi tada uobičajene podjele pronađenog koja je obuhvaćala i mnoge druge predmete."
"Bista je zakonito iznesena iz zemlje i ne postoji zahtjev egipatske vlade za povratak", dodao je Müchler.
Egipatska istraživačica i aktivistkinja za očuvanje kulturne baštine, Monica Hanna, osporava ovu tvrdnju. Prema njezinim nalazima, kako piše DW, Ludwig Borchardt je umanjio vrijednost biste prilikom podjele nalaza, opisujući je kao "obojenu kraljevsku princezu", iako su njegove bilješke jasno pokazivale da zna da prikazuje kraljicu Nefertiti. U svojim je bilješkama arheolog uzbuđeno dodao: "Opis je beskoristan, mora se vidjeti".
Egiptologinja Monica Hanna također osporava njemački stav da ne postoji zahtjev egipatske vlade. Ona podsjeća, navodi DW, da su egipatske vlasti tražile vraćanje biste već 1924. godine, kada je prvi put javno prikazana u Berlinu, i dodaje: "Treba li muzeju zaista službeni zahtjev? Javnost u Egiptu je vrlo jasna – želi da se Nefertiti vrati. Ono što je naše, naše je."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....