Kada su Hildegund i Hermann Kaser na tavanu pronašli 12.000 fotografija svoga pretka, poznatog bečkog odvjetnika Karla Kasera bili su nemalo iznenađeni. Na njima se otkrila sva ljepota i egzotičnost Jadrana i života na obali s kraja 19. stoljeća. Njihov predak Karl Kaser kao jedan od prvih turista putovao je obalom i sve zabilježio kamerom što je tada također bila rijetkost. Smatra ga se i cijenjenim fotografom.
Karl Kaser
Uspostavom austrijske vlasti na Jadranu, postaje frekventniji promet jadranskim morem, koje je mnogima bilo pravo otkriće, kako je zapisao Armando von Schweiger-Lerchenfeld (1846. - 1910.): “Među svim zaljevima u Europi Jadran je najljepši, kulturnopovijesno je najzanimljiviji, a zemljopisno najvažniji“.
Na izložbi u Hrvatskom muzeju turizma “Slikopisi jadranske obale”, koja je otvorena jučer u Opatiji, predstavljeni su slikopisi tri istomišljenika Schweiger-Lerchenfelda koji su svaki svojom tehnikom, iz svog rakursa zabilježili jadransku obalu. Središnji dio izložbe posvećen je fotografu Karlu Kaseru te su njegove atraktivne fotografije obale i života na obali prvi put predstavljene u Hrvatskoj. Izložena je i njegova fotografska oprema i pribor.
Darovit promatrač
No tko je bio Karl Kaser? Fotograf-umjetnik i putnik, pripadnik bečkih umjetničkih fotografskih strujanja oko 1900. godine. Među fotografima njegovim suvremenicima koji su snimali jadransku obalu ističu se i braća Alinari, Alois Beer, Ćiril Metod Iveković, Antun Jellasca, Raimund Stillfried von Rathenitz, Gjuro Szabo, Giorgio jr. Vranyczany, tvrtka Pichler A. Witwe & Sohn iz Beča.
- Karl Kaser redovito je putovao našom obalom od kraja 19. stoljeća do početka Prvog svjetskog rata i napravio brojne fotografije mora i obale. Darovit i odmjeren promatrač, fotografski je zabilježio brojne marine i vedute, isječke pejsaža, arhitekturne detalje, neponovljive atmosferske trenutke, žanrovske prizore. Minuciozno je kadrirao vizure i građevine, brodove i porte, ljude i njihovu svakodnevicu - opisuje Mirjana Kos, viša kustosica u HMT.
Kaserove sjajne fotografije, smatra Mirjana Kos, nemaju samo umjetničku vrijednost, već dokumentarnu, kulturološku, povijesnu. One su vrijedan izvor o prirodnim ljepotama, kulturnoj baštini, načinu života, običajima i nošnji.
Dr. KarlKaser rođen je 5. svibnja 1861. godine. Fotografijom se počeo baviti 1898. godine te je kasnije sudjelovao na mnogim izložbama.
- U trenutku kad je Karl Kaser 1889. godine na Bečkom sveučilištu stekao diplomu doktora prava, upravo je bio na redovnoj vojnoj vježbi u Boki kotorskoj. Četiri godine kasnije on i Erwin Ritter von Spaun osnovali su prvi zajednički odvjetnički ured u Austriji. Ponovno putuje na jug 1897. godine kada je posjetio Opatiju, Rijeku, Dubrovnik i Kotor - priča Mirjana Kos.
Ta su se putovanja ponavljala gotovo svake godine sve do početka 1. svjetskog rata. Iako je 1909. godine na dalmatinskoj obali na snazi bila potpuna zabrana fotografiranja, Kaser je marljivo snimao i održao predavanje uz fotografije o Dubrovniku i Dalmaciji u svečanoj dvorani Austrijskog udruženja inženjera i arhitekata. Osim na prometne uvjete oko Dubrovnika, koji kod izbora destinacije igraju veliku ulogu, predavač se osvrnuo i na položaj i karakteristike krškog tla, klimu, bogatu floru obalnog područja te povijest i ljude.
- Posebno su dojmljive fotografije Srđa s pogledom na drevne utvrde, motiva i lokalnog stanovništva te timpana starog crkvenog portala - kaže Mirjana Kos.
Nevjerojatne su i njegove fotografije Splita, gotovo neprepoznatljivog.
Kaser je umro 1942. godine u Beču i ostavio oko 12.000 fotografija, koje su do 2002. godine stajale skrivene na tavanu. Preuzeli su ih i o njima skrbe Hildegund i Hermann Kaser. Oko 3000 slika je uništeno. Bogata foto-ostavština broji oko 450 vrijednih fotografija naše obale.
U vrijeme kad je Kaser putovao Jadranom uglavnom su to bila pionirska turistička putovanja. Naime, Austrijski Lloyd uspostavio je prvu parobrodarsku dužobalnu liniju od Trsta do Kotora 1838. godine. Dužobalna pruga je funkcionirala i kao kružno putovanje jer se na brodu noćilo, kao u hotelu, obzirom i na to da je u osvit turizma bilo vrlo malo prihvatljivih prenoćišta.
Parobrod ‘Baron Gautsch’
- Još oko 1900. godine na Jadranu jedva da je bilo prohodnih cesta. Obalni gradovi bili su praktički dostupni samo s mora. No već je tada svakog tjedna prometovalo sedam brodskih linija između Trsta, Dubrovnika i Kotora. Kvaliteta ugostiteljskih objekata bila je izuzetno loša, tako da je najbolje bilo jesti i prespavati na brodu po cijeni od 9 do 13 kruna - priča Mirjana Kos.
Troškovi puta uz dolazak iz Beča iznosili su 70-150 kruna, a vožnja do Trsta trajala je 12 sati. Osim toga, za 90 kruna mogla se kupiti karta za kružno putovanje, no u tu cijenu nisu bili uključeni dolazak i odlazak niti hrana.
Kratkih boravaka kao danas u to vrijeme naravno nije bilo: jedan vodič iz 1899. godine procijenio je minimalno trajanje putovanja po Dalmaciji na mjesec dana.
- Od 1908. godine dr. Kaser je izgleda putovao samo na parobrodu Baron Gautsch. Možda zbog toga i postoji toliko fotografija tog broda koji je imao 90 mjesta prvog razreda i 40 drugog, a razlika u cijeni bila je oko 30 posto - kaže Mirjana Kos. Početkom 1. svjetskog rata parobrod Barun Gautsch naišao je na austrijsku minu i potonuo u samo nekoliko minuta. Utopilo se 147 ljudi. U novije doba taj je brod turistička ronilačka atrakcija.