Izložba suvremene hrvatske umjetnosti iz zbirke Dagmar Meneghello ‘Pjena dana‘ otvara se u Künstlerhausu

Izložba suvremene hrvatske umjetnosti iz zbirke Dagmar Meneghello "Pjena dana" otvara se 16. prosinca u Künstlerhausu. Izložba traje od 16. prosinca 2025. do 8. veljače 2026. godine.

"Pjena dana" u Beču predstavlja antologiju suvremenog hrvatskog slikarstva i kiparstva.

Kao što smo pisali, kolekcionarka Dagmar Meneghello uz umjetnost živi više od šest desetljeća. U tom vremenu izgradila je bogatu kolekciju umjetnina. Njena zbirka obuhvaća, naime, više od tri tisuće umjetničkih djela.

2022. godine u sklopu Adventa kod Dagmar na Krležinom gvozdu kolekcionarka je otvorila vrata svoje privatne rezidencije te s nama podijelila svoje misli o izložbi u svome domu, kao i činjenici da živi okružena umjetničkim djelima:

"Zašto, primjerice, idu ljudi u muzeje? Zato što umjetnici slikaju svoje prave osjećaje, razotkrivaju se. Ako si stalno omotan u neki kaput ili nosiš neku masku, to je žalosno. No ako se ti otvoriš i ljudi vide i bol i veselje onda i oni otvore svoju dušu. Možda će nakon posjeta mom domu reći: ‘Pa tako i ja mogu staviti jednu sliku ili jedan cvijet i svoj dan odmah učiniti drugačijim‘. Postoji jedna krasna riječ koja to opisuje: passion. To je passione, to je patnja, to je ljubav, to je strast, to je muka, to je volja, to je bol. Što god da radiš, ako to ne radiš sa strašću duše, bit će to mlako. Bitno je raditi ono što ti zadovolji dušu. Onda se ujutro probudiš i pomisliš: ‘Ovaj svijet može biti i lijep‘. Ili te strast ponese ili se moraš probuditi. A lijepo se svako jutro buditi s pogledom na neko umjetničko djelo".

Podsjetimo, Meneghello se umjetnošću počela baviti još u ranoj mladosti dok je živjela u Zagrebu i bila novinarka. Tada je, kaže rado obilazila izložbe. No, onda se zaljubila i "nestala na dalekom škoju gdje nije bilo ni struje ni vode, a ni veze s kopnom".

"Tada sam shvatila da se tako živjeti može, no ne može se živjeti ako ti duša nije puna. I tako sam malo pomalo počela zvati mlade umjetnike koji su bili puni entuzijazma i sretni što negdje mogu izlagati svoje radove. Naravno, tko bi od starih umjetnika dolazio na neki daleki škoj bez struje i vode? A mladi su tako dobili priliku prezentirati svoj rad, što je jako važno. Ljudi kažu da je čovjek na otoku izoliran. Ja kažem: ‘Ma kakvi!" Samo je bilo potrebno reći: ‘Evo nas, dođite, nešto ćemo napraviti‘. Tijekom godina taj se rad pretvorio u galeriju Škorpion, a umjetnici i ja smo stvorili otok umjetnosti", ispričala je te nastavila:

"Napravila sam zakladu i sada radim na tome da moja kolekcija dobije dom, ali je prije toga moram srediti", kaže kolekcionarka. U doba kada učestalo čitamo o napadima klimatskih aktivista na umjetnička djela Meneghello zaključuje: "Umjetnost ne možeš uništiti. Nje će uvijek biti. Iza nekog malog cvjetića, u nekom samotnom domu, u nekoj siromašnoj sobi bit će netko tko će sebe predavati snovima. Svijet postaje površniji i suroviji. Slušamo o tome što se sve događa; kažu: ‘umrlo je sto tisuća ljudi, pokrali su tri milijarde...‘, no ljudi više niti ne obraćaju pažnju. Više ne znaš gledaš li neki film pun grozota ili je to zbilja. Upravo te umjetnost tjera na razmišljanje ukoliko se nekom umjetničkom djelu na neko vrijeme predaš i gledaš ga kao trenutak svog velikog, požrtvovnog ljubavnog zanosa. Dokle god ima umjetnosti, bit će i ljubavi".