Na nedavno održanoj promociji novoga romana poznate hrvatske pjesnikinje i prozaistice s američkom adresom, Nede Mirande Blažević, jedan od promotora izjavio je kako bi knjigu, kad ne bi znao tko je autorica, zasigurno smjestio u američku literaturu. Je li riječ o komplimentu ili ne mišljenja su podijeljena, no jedno je sigurno - Amerika je važna i ključna točka proznog opusa ove spisateljice. Još od 1989. kad je objavila svoju “Američku predigru”, roman koji je nastao i kao posljedica njezinog tadašnjeg boravka na stipendiji u SAD-u i propituje položaj žene u društvu i književnosti, zbog čega predstavlja jedan od važnijih naslova hrvatskog ženskog pisma, pa do zbirke priča “Marylin Monroe, moja majka” sučeljavanje američke i naše sredine, pozicija iseljenika i migranata, neka su od ključnih mjesta njezina pripovjednog interesa.
Premda itekako genetski povezan s prethodnim naslovima (osim “Plesa na pepelu” u kojem je tematiziran Domovinski rat), roman “Potres” potpuno je preseljen u SAD, Kaliforniju, gdje se čitava priča zbiva. Na neki način cijela je fabularna i idejna potka romana naznačena već u prvim rečenicama gdje se citira japanska poslovica koja kaže da velike nesreće nastaju iz malih uzroka. Premda zvuči prilično jednostavno i logično, iza te se izreke kriju brojne male i velike katastrofe koje uzburkaju živote pojedinaca, u psihičkom i fizičkom smislu. Jedna od takvih, apsurdna nezgoda povezana s potresom, bejzbolom i jednim dječakom, unosi mijene i novi poredak među dvama američkim obiteljima - tipičnom američkom obitelji Darlington i obitelji poljskih doseljenika Podolsky, susjeda bez većih kontakata, osim onih koji se tiču dječjih igara njihovih potomaka. Blažević-Krietzman sjajno opisuje međususjedske odnose koji zapravo ne postoje i te dvije obitelji na neobičan način povezuje nezgodom koja će promijeniti mnogo toga u međusobnim odnosima. S jedne strane, dramatična borba za život dječaka u bolnici, onaj je fabularni dio koji roman čini dinamičnim i nagoni čitatelja da tu borbu bez daha prati do kraja romana. No, naslovni potres zapravo nije vezan niti uz doslovno podrhtavanje tla, niti samu dječakovu nesreću, već uz nevidljive potrese koji se događaju u unutrašnjem životu likova.
Oko kamere, naime, usmjereno je prije svega prema Lori Darlington, majci i supruzi koja je svoju karijeru i sklonost umjetnosti podredila konceptu “happy american family” i suprugu praktičaru i pragmatičaru. Taj bračni par i njihov odnos koji se bazira na dva suprotna principa, u Lorinoj će svijesti doživjeti propitivanje, a kroz pukotine kakve potresi inače ostavljaju provirit će čitav niz nerazumijevanja, pogrešnih izgovorenih rečenica, krivnji i potisnutih osjećaja. Premda načelno baziran, započet i završen, na priči o slučajnoj nezgodi, “Potres” je zapravo mnogo više roman o onome u čemu je ova autorica ionako “jaka” - propitivanju međuljudskih odnosa u svoj njihovoj složenosti, pojmova kao što su obitelj, brak, roditeljstvo, muško-ženski odnosi, mladost, nada i krivnja. Na prvi pogled, svojom “američkom” realističnošću, čak i žurnalističnošću na samom početku, roman doista ostavlja dojam kako ćemo pročitati priču iz američkog društva začinjenu motivima policije, istrage, bolnice i borbe za život, no to je samo prvi dojam, onaj koji vrlo lako može prevariti. Zapravo je sve to samo pozadina na koju je Blažević-Krietzman smjestila kompleksnu priču u kojoj je zanimaju one teme kojima se bavi čitav svoj pripovjedni život. Osim muško-ženskih odnosa, postavljenih u odnos minusa i plusa, umjetničkog i znanstvenog principa, tu su i tematiziranje sudbine imigranata i njihovih predpriča (nije slučajno da se kao likovi pojavljuju oni iz Hrvatske koji dolaze u posjet rođacima u SAD), ali i tinejdžerskog života koji autorica opisuje s osobitom involviranošću.
Potres” Nede Mirande Blažević-Krietzman jedan je od onih romana koji progovaraju o slučajnosti koja pokreće lavinu unutarnjih i vanjskih događaja, no njegova je najjača karika odličan pristup likovima i njihovoj karakterizaciji, vješto doziranje emocija, ali u ovom slučaju i vođenje fabule koja će zaintrigirati i čitatelja posve nezainteresiranog za sve te ostale, brojne finese. “Prokleto je teško napisati štivo koje se lako čita”, poručuje nam jedan citat korišten u romanu, no “Potresu” je to nekako uspjelo, nimalo na uštrb kompleksnosti i kvalitete.