Ispraćen članovima obitelji, brojnim mještanima, prijateljima, suradnicima i njegovim poštovateljima, u petak poslijepodne na gradskom groblju u Starom gradu na Hvaru sahranjen je Tonko Maroević, akademik, povjesničar umjetnosti i publicist, piše Slobodna Dalmacija.
Usprkos visokim temperaturama, sat vremena prije zakazane sahrane formirala se duga kolona svih onih koji su željeli obitelji izraziti sućut, a među njima su primjećene osobe iz kulturnog i znanstvenog života otoka, pa i iz čitave Hrvatske, poput ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, ministra zdravstva Vili Beroša, akademika Radoslava Tomića, dr. Joška Božanića, kipara Kuzme Kovačića i niz drugih umjetnika.
Pogrebnu povorku ispratila je pjesma Faroskih kantadura "Ja sam uskrsnuće i život", nakon čega su pjevali "Bliže, o Bože moj", da bi kod kapele na groblju sprovodni obred započeo jelšanski župnik don Stanko Jerčić, u pratnji župnika iz Hvara, don Tonija Plenkovića.
- Povlašten je onaj tko ga je malo bolje ili izbliza poznavao – kazao je don Stanko. - Tonko nije bio čovjek koji bi se zaustavio pozirati, ako ste ga poželjeli snimiti morali ste ga hvatati u letu. Bio je bez i najmanje sumnje zvijezda, jedna od najsjajnijih na hrvatskome nebu, a nipošto stajačica.
Prije bi se reklo da je bio meteor u stalnom hitrom kretanju koji je za sobom ostavljao dugi i sve širi trag. Ali, dok ste opčinjeni gledali taj njegov svijetli trag, on je već odmakao daleko naprijed – istaknuo je ovaj svećenik, podsjetivši se nekih radosnih suradnji sa Maroevićem, najviše u Selcima u vrijeme kada se odabirala najbolja skulptura za Ivana Pavla II ili kada je na pjesničkoj smotri ovjenčan maslinovim vjencem.
Nazvavši ga "Tonko Posvudašnji" posvetio mu je poseban sonet koji je pročitao, a sjetio se kako ga je gotovo redovito viđao u procesiji kako prati kip svetoga Roka, ali ga je, drži, sveti Roko ove godine preduhitrio.
Biranim riječima i vidno potresena od Tonka Maroevića oprostila se dr. Katarina Horvat-Levaj, ravnateljica Instituta za povijest umjetnosti:
- Kad je navršio dob za mirovinu, nismo mu dali da ode, kao emeritus usrećivao nas je i častio svakodnevnim dolascima na posao. Tonko nije bio samo veliki znanstvenik, on je bio i veliki čovjek, veliki prijatelj, svjetla točka u životu mnogih od nas, podrška u radu, nadahnuće i uzor. Jednom davno profesor Prelog je rekao "još nisam sreo čovjeka koji bi se ljutio na Tonka Maroevića". I zaista, svojom mudrošću, blagošću i pomirljivošću, kao kolega i prijatelj uspješno je spašavao Institut i mnoge od nas od povremenih destruktivnih napada izvana i od mogućih raskola iznutra...
Koliko god da je bio zaposlen, koliko god se žurio na neku promociju koja ubrzo počinje, dopuštao je da ga prekidamo u poslu, da mu upadamo u sobu kad god to nekome bilo potrebno. S iskrenim interesom uživio bi se u svaku istraživačku temu mlađih kolega, bio je u stanju dati ključan savjet i za teme koje nisu bile njegov uži interes. Njegovo znanje je bilo golemo, njegova dobrota još veća. Strašna vijest o njegovoj smrti zatekla me s kolegom Radoslavom Tomićem na Lošinju. Izgleda da smo upravo u trenutku, kada je Tonko napuštao ovaj svijet, o njemu govorili sa simpatijama i šalom.
Istražujući svece zaštitnike u umjetnosti Dalmacije, spominjali smo taj dan sv. Josipa, kao zaštitnika dobre smrti. Ako smrt može biti "dobra", onda je to ovakva, kakva je u snu posjetila Tonka, samo što je došla puno, puno prerano - završila je dr. Horvat – Levaj.
Luka Šeput, potpredsjednik Matice hrvatske u svom oproštajnom govoru je kazao:
- Tonkovom preranom smrću zatečeni smo šutnjom jer ne znamo tko će sada izgovarati sve one lijepe riječi i rečenice o knjigama i slikarima jer je kao za malo koga za njega ljubav prema književnosti i umjetnosti imala težinu životnoga uloga.
Akademik Velimir Neidhardt, predsjednik HAZU nazvao je Maroevića, koji je bio član od 2002. godine, ikonom hrvatske kulture.
- On je bio putujući promotor vrijednosti hrvatske umjetnosti i kulture, ni jedan takav primjer u novijoj hrvatskoj povijesti nije zabilježen. Ponosni smo što je bio naš član, te se kao takav neobično zalagao za komplementarnost znanosti i umjetnosti. Njegov autoritet izvire iz uravnoteženosti umjetničke i znanstvene komponente. Bio je Evropejac, Mediteranac, Dalmatinac, Starograjanin, a sad se vraća u svoj raj, u svoju postojbinu, u svoju sigurnu luku.
Za njim u Akademiji posebno žaluje grupa hvarskih akademika začeta još sa Grgom Novakom, a Tonko Maroević nam je bio apsolutni simbol. Ja sam po majci sekundarni rezident Starog grada već 60 godina i kao takav pozivam svih da već nakon Velike Gospe i svetog Roka počnemo tražiti spomen obilježje za našeg vječnog Tonka – predložio je predsjednik HAZU.
Dok se polagao lijes u grob Faroski kantaduri pjevali su "Sutra će te ponit", "Krist na žalu" i pjesmu "Fala", a nakon toga je don Stanko Jerčić pozvao na misu zadušnicu koja se održala u crkvi sv. Stjepana, piše Slobodna Dalmacija.