Šibice su postale sredstvo njegova umjetničkoga izražavanja još u srednjoj školi kada je od njih počeo izrađivati makete građevina. Inspiriran talijanskom renesansom i firentinskim mozaicima, međimurski se umjetnik odvažio na put kreativnih i originalnih podviga (o njima je 2016. godine pisao i Jutarnji).
Prva skulptura od šibica koja je ugledala svjetlo dana bila je ona Michaela Corleonea kojega u kultnoj trilogiji "Kum" redatelja Francisa Forda Coppole interpretira legendarni holivudski glumac Al Pacino. Uslijedila je skulptura pijanista nadahnuta virtuozom nad virtuozima, skladateljem Wolfgangom Amadeusom Mozartom, a sada je u tijeku izrada scene koja će prikazivati genijalnog kipara i slikara talijanske renesanse Michelangela Buonarrotija kako radi na svome remek-djelu Davidu.
Skulptura, na kojoj radi od 2018. godine, trenutno se sastoji od 370 000 šibica, a visoka je 450 cm. Do kraja izrade te planirane visine od 530 cm, Tomislavu Horvatu predstoji još barem dvije godine rada.
Horvat, koji svoje skulpture opisuje kao spomenike velikanima, svojem se stvaralaštvu posvećuje svakodnevno u zoru, od 4 do 7 sati, dok mu obitelj još spava, a on ne mora krenuti na posao u firmi koja se bavi projektiranjem i sanacijom kupaonica.
Međimurski umjetnik, koji je kratko eksperimentirao i s radom sa staklom, za svoj zaštitni znak je odabrao šibice, koje su, kaže, zahvalne zbog svoje dostupnosti. Osim što su jeftine i dostupne, kao materijal su poprilično originalne.
"Dosad sam naišao na jednog engleskog umjetnika koji izrađuje biste od vrhova šibica, no ovo što ja radim dosad još nisam susreo", komentira Horvat.
Iako su šibice pristupačne, određeni materijali potrebni za izradu ovih skulptura zahtijevaju veće financijsko ulaganje no, kako se na skulpturi radi godinama, mjesečni izdaci nisu preveliki, objašnjava.
"Više prosječni pušač mjesečno potroši na cigarete", kaže Horvat kojem najveći izazov predstavlja oblikovanje.
"Lijepljenje šibica je dugotrajan posao, no za to su potrebni samo upornost i volja, dok je oblikovanje vrlo kompleksno", otkriva.
S izazovima dolazi i postavljanje izložbi. Najveći strah postoji kod postavljanja, priznaje Horvat. Riječ je o krhkim strukturama s kojima treba pažljivo postupati, no popravci su obično brzi i gotovi kroz sat vremena.
Osim hommagea velikanima, Horvat je šibicama ispripovijedao i jednu sasvim drugačiju, u Hrvatskoj vrlo aktualnu priču. Skulptura muškarca koji se na koljenima (s koferom uza se) rastaje od obitelji svjedoči o problemu raseljavanja i potrazi za sigurnijom egzistencijom, a povod za njenu izradu je Horvat našao u vlastitom kraju i obitelji:
"‘Očajnik‘ priča o našoj stvarnosti. Primjerice, mnogo ljudi je napustilo Međimurje i otišlo u Austriju i Njemačku. Čak i moj otac i brat imaju iskustvo rada u inozemstvu", rekao je o svojoj najmanjoj no zamijećenoj skulpturi Horvat.