Izložbe u Galeriji Wide u zagrebačkoj Tratinskoj ulici na Trešnjevci polako se pretvaraju u neki novi gradski događaj na koji se obavezno ide, ali onako opušteno; neće se tu nužno sresti ekipu koja se vrti oko galerija u centru grada. A bit će ljudi...
Prošli petak otvorena je izložba "Flashing lights", četvrta po redu u Wide galeriji, čiji je autor Glitchboy2000 (Rudolf Crnko). Bio je to poseban događaj jer je umjetnost treperila prostorom. Na jednom zidu nalazi se velika, ručno naslikana slika koja predstavlja cjelinu — stabilnu vizualnu formu. Nasuprot njoj, ista ta slika podijeljena je u 25 zasebnih digitalnih printova. Svaki print funkcionira kao fragment, ali i kao samostalna varijacija cjeline, koja ponovno tvori prepoznatljivu sliku s druge strane.
- Testiram i ispitujem odnos između svjetla i radova. Koncept je izmjena svjetla, znači, ako je crveno svjetlo, onda je slika "zglitchana", potrgana, distorzirana, dok, kada se mijenja u plavu boju, onda je slika "točna", "normalna" - kaže Glitchboy2000.
‘Živa‘ izložba, svjetla daju posebnu atmosferu i promjenjivi dojam slika...
- Oduvijek mi je bilo važno da se publici da nešto više nego sama statičnost, jer meni je mnogo puta bilo dosadno na izložbama i razmišljao sam kako bi bilo zabavno da se nešto dodatno događa, neka interakcija - spoj publike i djela, tako da uvijek pokušavam eksperimentirati sa svojim radom. U ovom slučaju bila je to izmjena svjetla s radovima i da bude neki dodatni "vibe" u prostoru.
Kako si izabrao umjetničko ime Glitchboy2000?
- Ime je miks stila kojim se bavim, "glitch art" + "boy". Davno nam je u ekipi bila spika ubacivati riječ "boy" kao dodatak nekoj drugoj riječi, a broj 2000 mi nije datum rođenja (smije se), nego sam samo htio imati neki broj u imenu, pa mi je 2000 bila dosta dobra brojka tada u tom trenutku.
Kada je počeo tvoj put u umjetničke vode?
- Kroz cijeli sam svoj život ful povezan s umjetnošću. Kao dijete išao sam u studio Tanay, pa u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna i na kraju, eto, na Akademiju likovne umjetnosti. Znao sam da sam dosta dobar i da mogu puno bolje nego drugi u razredu crtati, govorim sad o osnovnoj školi, gdje bih na likovnom drugima crtao stvari da dobiju bolje ocjene, i onda sam na nagovor profesora išao u Primijenjenu, ali tada nisam bio tako zagrijan za ovo sve danas. Ali mogao bih reći da sam tijekom studiranja na Akademiji nekako "osjetio" to nešto, da bih se time htio baviti i ozbiljnije krenuti u tom pravcu.
Nisu svi koji ovdje izlažu nužno išli na Akademiju.
- Studirao sam Likovnu akademiju u Zagrebu, i to smjer restauracija i konzervacija umjetnina, ali je, nažalost, nisam završio. Imao sam problema s jednim izbornim predmetom koji mi se križao s predavanjima, ali šta je tu je, bilo je to davno. Bio sam mlad i glup; danas bih definitivno drugačije postupio sa svime time, ali znaš kak vele - učiš na greškama. Ali, iskreno, da se to nije dogodilo, mislim da danas ne bih bio ovdje gdje jesam. Taj "dropout" dao mi je jak vjetar u leđa da krenem u svoju nišu, u to kaj sam danas.
Galerija Wide je na glasu kao galerija street art umjetnosti, ti nisi klasičan street art umjetnik, grafiter? Ali skejtaš?
- Definitivno nisam street art umjetnik, makar sam se bavio grafitima kroz svoju adolescenciju, ali danas ne više toliko koliko bih htio. Tu i tamo naslikam neki grafit, ali je to više radi nekog unutarnjeg zadovoljstva i stare ljubavi prema grafitima. Skejtao sam isto davno prije, danas samo "kruzam". Skakanje i trikove odavno sam zapostavio, a i ne smijem si dopustiti da si slomim ruke il‘ neš (smije se).
Baviš li se još keramikom?
- Ne, iako imam papire da sam dizajner keramike jer sam završio taj odjel u ŠPUD-u. Na prošloj izložbi koju sam radio u galeriji Klet izlagao sam retrospektivu od pet, šest godina unazad i tamo se našla jedna serija keramike koju sam posvetio svom odjelu iz srednje škole.
Živiš li danas od svoje umjetnosti?
- Reći ću ti iz svog iskustva da nije lako, ali je moguće. Nekad ide, a nekad ne ide. Posao ne dolazi sam od sebe cijelo vrijeme, nego ga moraš i sam naći. Hvala Bogu pa sam se profilirao već u neke krugove gdje mi ljudi dolaze, imam svoje kupce, a i osim toga radim i u drugim medijima. Od oslikavanja prostora, zidova, dizajna i svega kaj bi se moglo spadati pod umjetnost. Naravno da ima i fuša koji se nekada mora odraditi, ali ide malo po malo. Treba imati pozitivan stav na kraju svega, pa i u najgorim trenucima kada ne ide ništa po planu.
Na otvorenju izložbe moglo se vidjeti koliko je živa umjetnička scena oko street art umjetnosti... bilo je razne ekipe...
- Da. To je super, jer ja mislim da treba više takvih prostora i "urbanih" galerija. Ne kažem da ih nema, jer publike ima, i ljudima su više "cool" takva mjesta nego galerije gdje moraš šutjeti i biti pažljiv i miran. Sve to ima svoje plusove i minuse, ali scena ima dobre igrače i dobro je da ima ljudi koje zanimaju neki moderniji prostori, izložbe i postavi.
Član si kolektiva galerije Klet, koje aktivnosti pripremate sad tamo?
- Super Klet je naša beba koju, evo, gradimo već šest godina. Ima sad oko dvije, možda tri godine da smo baš postali galerijski prostor - javno otvoreni, gdje imamo svakakve programe i gdje nam se ljudi mogu javiti sa svojim idejama za izlaganje izložbi, evenata, pop-up partija... Upravo pripremam i radim na novom projektu koji će biti za izlaganje mladih novih, ali i afirmiranih umjetnika, u haustoru u Ilici kojim se ulazi u dvorište Kleti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....