Nakon što je prva polovica canneskog natjecateljskog programa izgledala mlitavo i bez pravog favorita, u posljednjoj trećini festivala vidje li smo nekoliko filmova koji bi se mogli umiješati u diobu nagrada. Jedan od takvih je i "Neznatni incident", film iranskog režisera, disidenta i bivšeg političkog uznika Jafara Panahija.
Panahijev film počne naslovnim "neznatnim incidentom": jednom se čovjeku na cesti pokvari auto. Dolazi u mehaničarsku radnju, no, čovjek koji tamo radi ga prepoznaje. Vozač pokvarenog automobila ga je pred mnogo godina mučio i isljeđivao u pritvoru za političke zatvorenike. Prepoznao ga je jer mučitelj ima drvenu protezu: nogu je izgubio u iračkom ratu. Mehaničar stoga lopatom onesvijesti jednonogog i strpa ga vezanog u kombi. Počinje obilaziti stare sudruge, ljude koji su kao i on bili privedeni politički. Traži od njih da mu potvrde da drži pravu osobu i da zajednički odluče o kazni. Panahijev film, ukratko, po glavnom motivu podsjeća na slavni čileanski komad "Smrt i djevojka" kojeg je ekranizirao Polanski. Ali, sličnost je samo površna. Jer, "Neznatni incident" je sličniji nekakvoj beckettovskoj crnoj komediji nego moralnoj drami. Prikazujući apsurdnu neodlučnost gnjevnih slobodoumnika, Panahi kao da se pomalo izruguje liberalnim skrupulama i podsjeća da tiranije pobjeđuju zato što one bez skanjivanja djeluju, a demokrati ne. Panahijev film mnogi ovdje spominju kao mogućeg pobjednika.
Pažnju bez sumnje zavrjeđuje i "Alpha", novi film francuske redateljice specijalizirane za body-horror Julije Ducournau. Ducournau je iz nišne, rubno-kultne marginalke iskočila u srednjestrujaški zvijezdu kad je pred tri godine njen film (podosta osporavani) "Titan" iznenađujuće osvojio Zlatnu palmu. Ducournau se ovdje za novu Zlatnu palmu bori filmom koji imaginira distopijsku pandemiju: društvo je poharano zarazom koja se širi dodirom, a ljudsko tijelo postupno, ali neumitno i smrtonosno pretvara u prhki kamen. Liječnica marokanskog podrijetla (Golshfiteh Farahani) preko dana odrađuje duge smjene u odjelu za terminalno "ukipljene". Kod kuće živi sa kćerkom (Melissa Boros) i bratom heroinskim ovisnikom koji se zarazio, ali ga sestra kršeći epidemiološke principe krije u dječjoj sobi. Brata senzacionalno glumi Tarak Rahim koji bi zavrijedio glumačku nagradu. Sam film neće biti za svačiji ukus kao ni "Titan". Ali- Ducournau se ponovo pokazuje kao redateljica osebujne mašte i raskošnog stila koja kao malo tko zna napraviti upečatljivu sliku i scenu.
U konkurenciji je prikazan i film "Romeria" (Hodočašće) katalonske redateljice Clare Simon, koja je pred dvije godine dramom "Alcarras" osvojila Zlatnog medvjeda u Berlinu. "Romeria" je autobiografska drama o netom punoljetnoj djevojci koja je davno bila udomljena. Kad postane punoljetna zaputi se u udaljenu Galiciju ne bi li upoznala obitelj svog biološkog oca koji je bio heroinski ovisnik i davno umro. Ispostavi se da je junakinjina biološka rodbina familija bogatog industrijalca. Ali- ispostavi se da ta familija krije svu silu tajni, obmana, glasina i poluistina. Ne uvijek ispoliran kako treba, Simonin film svejedno ima vrlina i može očekivati ponešto od nagrada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....