Kada se oglasila prva zračna uzbuna u Zagrebu, bilo je to ljetnog rujanskog dana 1991., i na Radiju 101 svirao je "Hey Joe" Jimija Hendrixa. Brat i ja histerično smo se smijali i sprdali s preplašenom mamom. Nama je to bilo uzbudljivo, mi smo bili mladi pametni ljudi koji su studirali na Filozofskom fakultetu, znali smo da živimo u povijesno turbulentnim vremenima i da se naš svijet dramatično mijenja. Zračna je uzbuna u nama izazvala adrenalinsko uzbuđenje, ali ne i strah. Za to valjda dvadesetogodišnjaci nisu sposobni. Za nas u Zagrebu rat je bio poput videoigre koja nas je usisala u svoju tada tek stasalu 3D grafiku, pucačina u mračnim tunelima, s projektilima koji su dolazili iz neočekivanih smjerova. Prave obrise užasa gledali smo na televiziji, do informacija smo dolazili na konv...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....