U jednoj od važnih scena filma Woodyja Allena “Ponoć u Parizu” protagonist Gil Pender, momak koji odlično zarađuje za život kao hollywoodski scenarist, ali prezire svoj posao i sav kreativni žar čuva za književni prvijenac o dućanu nostalgije, upravo nazire da je napokon sreo srodnu dušu.
Drukčije od drugih
On je, istina, pred brakom, ali veza s naočitom Amerikankom Inez uglavnom se svodi na seks i želju za respektabilnošću: više se bave razgovorima o kući u kojoj će stanovati nakon vjenčanja nego što se duhovno nadopunjuju. Zato je mlada Gabrielle, koju je Gil upoznao tijekom turističkih lutanja po Parizu, nešto posve suprotno, ulična prodavačica koja na svom štandu krcatom starinama osobito rado sluša ploče Colea Portera, jer je taj znao pjevati o Parizu “...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....