Pred Pula film festivalom nije blistava budućnost. Otkako je postao međunarodni a ne nacionalni, hrvatski filmovi koji pretendiraju na veće festivale zaobilaze ga jer se u svijetu traže samo premijere, radije pričekaju godinu dana i nakon eventualnog gostovanja u Cannesu, Berlinu ili Veneciji njegovi se autori poklone i u pulskoj areni.
S filmovima koji pretendiraju na uspjeh u kinima drugi je problem: Vinko Brešan prvi je demonstrirao da je puno bolje najprije pred publiku, a tek zatim u Pulu, tako je bilo s “Maršalom”, a pogotovo sa “Svećenikovom djecom”. Poslije mu se fućkalo hoće li dobiti neku Zlatnu arenu ili ne, bitno je da je potvrdio svoj status hitmejkera. U oba slučaja poruka je samo jedna, Pula sve više postaje reprizni festival na kojem ima sve manje uzbuđenja oko dodje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....