PIŠE TOMISLAV ČADEŽ

Postoji mračan razlog zašto sam svoj tetejac u studenome 1995. zavitlao u Kupu

Dubravko Gvozdanović, vukovarski branitelj, logoraš, jedan je od najboljih strijelaca iz pištolja na svijetu

Kad čovjek proživi iznimno nasilne događaje i vidi smrt, oružje mu dođe kao kakav pribor za jelo, pa razmišlja "nek‘ se nađe", "možda će još trebati"...
Kad čovjek proživi iznimno nasilne događaje i vidi smrt, oružje mu dođe kao kakav pribor za jelo, pa razmišlja "nek‘ se nađe", "možda će još trebati"...

Ne ubija oružje, nego ljudi. Tamo negdje u studenome 1995. zavitlao sam u Kupu tetejac, odnosno pištolj Zastava M57, koji sam sretan pronašao u jesen 1991. u kancelariji kasarne Petrova gora, u središtu Karlovca, pošto smo iz nje istjerali okupatore i domaće izdajnike. Vrag zna čiji je bio i tko ga je ostavio u ladici kancelarijskog stola, vjerojatno neki viši oficir JNA. Nisam ga nikad nosio sa sobom za rata, jednostavno sam ga spremio na tavan. Te jeseni 1995. bio sam u mračnom raspoloženju, mladić koji ne zna što bi sa sobom nakon što se vratio iz Oluje i kad je postalo jasno da je rat završio. Kad čovjek proživi iznimno nasilne događaje i vidi smrt, oružje mu dođe kao kakav pribor za jelo. Nisam razmišljao o tome da pištolj držim ilegalno, nije me to uznemiravalo, nego činjenica da ...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. studeni 2025 04:25