Rijeka je danas na Delti, kod Spomenika oslobođenja, priredila topao i simbolički snažan doček redatelja Igora Bezinovića i ekipe filma „Fiume o morte” povodom povijesnog uspjeha hrvatske kinematografije. Bezinović se vratio iz Berlina s Europskom filmskom nagradom za najbolji dokumentarni film, „europskim Oscarom” koji je prvi put dodijeljen jednom hrvatskom dokumentarcu.
Mjesto dočeka nije odabrano slučajno – Spomenik oslobođenja, postavljen na mjestu na kojem je nekada bila granica između Rijeke i Sušaka, simbolizira kraj dva i pol desetljeća duge fašističke okupacije grada kojoj je epizoda s Gabrieleom D‘Annunziom, a to je središnja tema Bezinovićevog filma, bila preludij.
Uoči početka progrma na Delti, s razglasa su puštane Dylanova „The Times They are a-Changin” i „All You Fascists Bound to Lose” Woodyja Guthrieja, a potom su se na pozornicu popele članice ženskog aktivističkog zbora Vladarice koje su, pored jedne autorske pjesme, izvele i „Ay Carmela”, hrvatski prepjev pjesme iz španjolskog građanskog rata. Lovro Mirth, koji nastupa i u „Fiume o morte”, izveo je divnu verziju pjesme „Stornelli d‘esilio” koju je 1895. napisao talijanski anarhist Pietro Gori, s poznatim refrenom „La nostra patria e il mondo intero” („Naša domovina je cijeli svijet”).
- Na ovom filmu krenuo sam raditi prije deset godina i tada nisam mogao znati da će, na žalost, danas biti aktualniji nego kada smo počeli. Aktualniji je jer danas, kao što ste mogli primijetiti, mediji cijelo vrijeme prenose vijesti koje nove ratne brodove ćemo graditi, koje nove ratne brodove ćemo kupovati, koje ratne avione ćemo kupovati, od koga ćemo ih kupovati, za koga ćemo raditi dronove, koga ćemo novačiti u vojsku, tko je sve opasan, više se ni ne zna tko je neprijatelj, a tko prijatelj...
Podrška vojnoj industriji, vojnim lobijima i vojnoj oligarhiji je nešto što prije deset godina nisam mogao predvidjeti, tako da nisam znao da će moj film biti i moja borba protiv militarizacije – rekao je Bezinović, čime se nastavio na svoj govor s dodjele u Berlinu, kada je skrenuo pozornost na štrajk njemačkih srednjoškolaca i studenata protiv obaveznog vojnog roka i izrazio nadu da će se taj pokret proširiti Europom te zahvatiti i njegov rodni grad Rijeku.
- Zbunjen sam koliko svi uzimaju zdravo za gotovo ideju da je antimilitarizam nešto što te čini naivnom budalom. Čini mi se da je bitno podsjetiti se da su se prije Prvog svjetskog rata, pet godina prije nego što je D‘Annunzio uopće došao ovamo, u Europi dešavali veliki sukobi između socijalista koji su bili protiv rata i kapitalista koji su bili za rat i razvoj vojne industrije.
Kada čitate tekstove iz prvog perioda 20. stoljeća, što ja trenutno radim i preporučujem vama da učinite, vidite da se isti mentalni raskol dešava i u današnjem društvu. Da ljudi koji su za demilitarizaciju bivaju redikulizirani i predstavljani kao naivci, dok se poticanje da investiramo u nešto što se naziva obranom, a ja mislim da bi se to trebalo nazvati novim ratom, smatra sasvim normalnim – kazao je redatelj.
Bezinović je ispričao da su već u Rotterdamu vidjeli da su antiratna i antifašistička poruka nešto što je međunarodnom žiriju bilo bitno.
- Kako je krenula distribucija filma, uvidjeli smo da postoje jako puno ljudi koji žele čuti ovu vrstu glasa, koji dijele taj glas i doživljavaju ga svojim. Zato su, čini mi se, i prigrlili ovaj film, jer taj antiratni i antifašistički diskurs, na žalost, u javnom prostoru baš i nije prisutan – istaknuo je Bezinović.
Na kraju događaja pozornicu je, popraćena dugim aplauzom, ispunila kompletna ekipa koja je sudjelovala u stvaranju filma „Fiume o morte”. Još u Berlinu Igor Bezinović je nagradu posvetio svojem gradu, a grad mu je sada na Delti, pod Spomenikom oslobođenja, uzvratio ljubav.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....