Vera Robić-Škarica, s partnerima i suradnicima, ostavila nam je u naslijeđe jednu od najvažnijih filmskih institucija u zemlji. Hrvatski filmski savez jedan je od rijetkih nacionalnih filmskih saveza u Europi koji je opstao", objašnjava Tatjana Aćimović, filmska i kazališna producentica s više od 20 godina iskustva u menadžmentu u kulturi i obrazovanju, koja je od travnja ove godine nova tajnica HFS-a. Pitamo je što ju je motiviralo na ovaj novi korak u karijeri?
"Već neko vrijeme razmišljala sam o preuzimanju vodeće pozicije u kulturnoj ustanovi. Došlo je nekako prirodno, nakon godina rada na odgovornim mjestima u struci. Na to se vezuje i neki duboki motiv da doprinesem osnaživanju društva tamo gdje sustav malo ili nedostatno brine. Savez se od svojih temeljnih vrijednosti okupljanja i promoviranja kino klubova, filmskih udruženja i neprofesijskog filma proširio i uveo niz programskih aktivnosti kao snažan odgovor na nedostatak instituta za film", rekla je Aćimović. Također, kao bitne ciljeve navodi i sanaciju zgrade na Tuškancu u kojoj djeluje HFS.
"Povratak zajedništva u okrilje Saveza, smanjenje duga, osnaživanja temelja za dugoročnost saveza, to su neki od općih ciljeva. Od ovih pojedinačnih izdvojila bih još posebno tešku situaciju za veliku većinu izdavača, pa tako i za HFS. Jako je mali broj mogućih izvora financiranja za izdavaštvo. Knjiga gubi na važnosti u društvu i to je porazno, a cijene proizvodnje knjige, papira, tiska sve su veće. Zatim skrb o audiovizualnoj baštini, arhiviranje i digitalizacija traže znatno veće resurse od onih s kojima raspolažemo", objašnjava Aćimović.
Jedna od brojnih djelatnosti HFS-a je i produkcija uglavnom eksperimentalnih, kratkih i dokumentarnih filmova. Možemo li uskoro očekivati neki novi naslov? "Upravo smo imali kolaudaciju zadnjeg filma Ivana Faktora, na ZagrebDoxu smo imali nagrađen film Borisa Poljaka, a selekciju Čučića i Poljaka u Rotterdamu. Želja mi je da nastavimo istim putem", kaže Tatjana Aćimović, koju za kraj pitamo - što su najveći problemi naše filmske zajednice?
"Nepostojanje filma u školi, od vrtića do fakulteta. Nakon više od stoljeća sedme umjetnosti, krajnje je vrijeme da pored glazbenog i likovnog odgoja postoji i filmski. A problem nas, koji se bavimo filmom, niska je razina samokritike i evaluacije odnosa s publikom. Moramo prepoznavati potrebe suvremenih publika, posebno onih mlađih."