Film Hane Jušić "Bog neće pomoći" započinje apsurdnom situacijom. Čileanka Teresa (Manuela Martelli) došla je po mraku u hrvatsko pastirsko selo negdje na Dinari početkom stoljeća i predstavila se kao supruga njihovog pokojnog brata Marka, koji je u međuvremenu smrtno stradao.
Tamo nalazi samo svojeglavu pastiricu Milenu (Ana Marija Veselčić), koja joj objasni da su svi ukućani s glavninom stada otišli u brda, gdje ima vode i trave za ispašu, a nju su ostavili samu da čuva kuću. Ionako je smatraju nesposobnom za bilo kakav ozbiljan rad, tako da su je se na lak način riješili. Teresa ne zna hrvatski, a Milena nema pojma o španjolskom, pa se njih dvije jedva nekako sporazumijevaju jezikom znakova.
Strankinja s tajnom
Neobično je to što je Teresa neznanka u potpuno stranom kraju, pa je unatoč tome odabrala noć da se predstavi rodbini koju dotad nikad nije vidjela. Još čudnije, iako se s Milenom naizgled dobro slaže, ona inzistira da što prije ode u brda i predstavi se glavnini obitelji, koju čine četiri brata i supruga jednoga od njih. Možda je u pitanju i sestra, ali to nikad nije precizno objašnjeno. Uz pomoć Milene Teresa nađe u planinama tu malu zajednicu, međutim, očito je da strankinja nešto krije, a i domaćini su prema njoj puni nepovjerenja: čini im se da je ona došla samo zato kako bi uzela dio ovaca koji bi po svim pravilima trebao pripasti Marku, ukratko, da je njezin dolazak iniciran pohlepom a ne željom da pronađe rodbinu koju nikad nije upoznala.
Isprva baš nije lako pratiti radnju, jer kako shvatiti događanja u kojima glavnina likova ne razumiju jedni druge, a u nekim dijelovima filma to kao da uopće nije problem. Ima tu i dosta simbolike, Teresa nosi lijepu crnu haljinu što i pristaje udovici, dok su njezini novi znanci odjeveni šaroliko. Hana Jušić je zablistala 2016. svojim prvijencem "Ne gledaj mi u pijat", u kojem se predstavila kao vrlo arikulirana zagovornica ženskog pitanja, a puno toga može se naslutiti i u filmu "Bog neće pomoći", samo što fabula nije tako pregledno izložena kao u njezinom prethodnom ostvarenju.
Narativni obrati
Ima tu i dosta fantastike, korist od takvih umetaka je vrlo relativna, a prosječan gledatelj će ponekad biti zbunjen ne baš razumljivim narativnim obratima.
Nesumnjivo, "Ne gledaj mi u pijat" imao je puno razgovjetniju priču, a i manje je pretenciozno spajao povijest, folklor i međuljudske odnose. Nesumnjivo, film će imati svojih poklonika, jer se razlikuje od većine izdanaka hrvatske kinematografije, no to ne znači da mu zbog toga moramo "progledati kroz prste". Vizualni prosede je za svaku pohvalu, glumci su odlični, lokacije su efektne, ali to je manje-više to. Stječe se dojam da je redateljica ovaj put mogla potražiti pomoć nekog od vrsnih scenarista i da bi u tom slučaju cjelina puno bolje funkcionirala.
Šteta, umjesto osebujnog filma o "ženskom pitanju", dobili smo neujednačeno ostvarenje koje nas više gnjavi negoli što impresionira.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....