Vanja Sviličić koja se lani predstavila sa svojim prvim dugometražnim filmom ‘Zagreb Capuccino’, u kojem su glavne uloge odigrale Mila Elegović i Nela Kocsis, a bavi se emotivnim životom zrelijih žena, najavila je nedavno novi dugometražni filma naslovljen ‘Ana Kolović’, za koji je dobila potporu za scenarij. O čemu će se u filmu raditi, i tko je Ana Kolović, Vanja Sviličić otkriva za Jutarnji.
- Naslov filma je po glavnoj junakinji filma Ani, ženi koja je željela s muškarcem svog života stvarati budućnost, ali zbog pritiska i utjecaja društva svoju sreću nisu uspjeli ostvariti i njihova ljubav pretvara se u mržnju. Priča je nešto ambicioznija od mog dugometražnog prvijenca “Zagreb Cappuccino”, jer se bavi i nešto širom temom, patrijarhatom i koruptivnim sustavom u kojem strada žensko biće. Radnja filma je smještena na našoj obali, tako da će i vizualno film biti nešto drukčiji od “Zagreb Cappuccina” - govori Vanja Sviličić.
Ženska energija
Supruga Ognjena Sviličića prije nego što se počela baviti dugim metrom snimila je vrlo hvaljeni dokumentarac ‘Jesam li sretna?’ o sobaricama u jednom zagrebačkom hotelu. Izvjesno je da su žene njezina neprestana autorska preokupacija: - Volim žensku energiju. Ona je vrlo snažna, kreativna, dinamična… Meni osobno je lakše izražavati se kroz takvu energiju.
Vanja Sviličić na snimanju filma 'Zagreb Capuccino'
“Zagreb Cappuccino” su neki nazvali “ženskim filmom”, ali u Göteborgu, gdje je bila međunarodna premijera filma, u publici je bilo više muškaraca koji su nakon projekcije komentirali samo emocije koje su ih dotaknule kroz film. Nije bilo razgovora o tome je li to film za žene, muškarce ili nešto treće - priča redateljica koja nalazi uzore kod inozemnih umjetnica koje zanima sličan korpus tema.
Utjecaj Abramović
- Zanimljiva mi je, primjerice, francuska redateljica Agnes Varda zbog snage autorskog pečata i njezine potrebe da se bavi vremenom u kojem živi. Škotska redateljica Lynne Ramsay i njezin zadnji dugometražni igrani film “We need to talk about Kevin” (Moramo razgovarati o Kevinu) mi je jedan od boljih filmova koje sam vidjela. Ali isto tako volim njezine ranije radove i kratke filmove koji su stvarno drukčiji. Vrlo nježni, ali vizualno tako jaki. Miranda July, američka multimedijska umjetnica, kod nas je najpoznatija po filmu “Me and you and everyone we know” (Ja i ti i sve one koje poznamo). Sviđa mi se njezina poetika, ironija i kako na duhovit način pristupa određenim temama. Tu je i Marina Abramović, srpska umjetnica koja je toliko posvećena onom što radi da je to zastrašujuće, a valjda je zbog toga i najuspješnija umjetnica performansa na svijetu. Svaka joj čast na tome. Volim jako i radove Yayoi Kusame, japanske likovne umjetnice, koja se izražava kroz različite medije. Njezini radovi su veseli, apstraktni, i propitkuju stereotipove. Neki ju smatraju začetnicom pop-arta i minimalizma. Utjecala je na puno umjetnika, jedan od njih je i Andy Warhol - nabraja.
Ne krije da joj suprug, iskusniji redatelj Ognjen Sviličić, koji je i koscenarist njezina prvog dugometražnog filma pomaže.
- Što mi savjetuje? Rad, rad i samo rad - kaže redateljica koja ističe da su na njezin rad i promišljanja o filmu od domaćih redatelja posebno utjecali redatelji Branko Bauer, Zvonimir Berković, Tomislav Radić, Vatroslav Mimica, Branko Schmidt…
Tekstilna dizajnerica
Vanja Sviličić inače je po struci tekstilni dizajner, a bavila se i umjetničkom fotografijom. Dizajn je ostavila za sobom, fotografiju nije zanemarila.
- Ranih 90-ih imala sam par revija, neke su bile uspješne i primijećene. Ali brzo sam shvatila da me to ne ispunjava kao fotografija, koja je dalje prerasla u dokumentarni, pa igrani film. S fotografijom se i dalje bavim, ali ne toliko intenzivno. Prije par godina imala sam zadnju izložbu, grupnu izložbu. Imam seriju fotografija u pripremi za novu izložbu, ali realizacija postava je skuplja od prijašnjih tako da će to još malo pričekati. Ipak se želim potpuno posvetiti novom filmskom projektu koji me jako veseli - završava.