Često me zapanji ispovjednička otvorenost poezije. Potreba da uzmeš gitaru kad te žena ostavi i tu užasnu osobnu vijest objaviš cijelom svijetu zapravo je ekshibicionistički neumjesna. Kako im je samo palo na pamet, upitam se, pisati u stanju takve emocionalne rastrojenosti? Zašto se tako razgolićuju pred svima, da ih nije možda psihijatar tako savjetovao?
Sam nikada ne bih mogao biti tako intiman pred javnošću i često me uzrujavaju oni koji to čine, ali između deset ploča koje bih ponio na pusti otok, čak i ako tamo nema stereo-uređaja, a razumno je pretpostaviti da pusti otoci nisu tako tehnološki opremljeni, vjerojatno bi bio neki break up album.
U diskografijama glazbenika ta djela obično stoje usamljenički, sa strane, kao nekakva uplakana nahočad, premda su im uvij...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....